U Biskupskom domu u Požegi biskup Antun Škvorčević primio je 26. ožujka predstavnike medija s područja Požeške biskupije, čestitao im Uskrs i predstavio svoju Uskrsnu poruku pod naslovom „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera
vaša“ (1 Kor 15,17).
Na početku Uskrsne poruke upućene svećenicima, đakonima, redovnicima, redovnicama, vjeroučiteljima, bogoslovima i svim vjernicima biskup čestita blagdan Uskrsa u Godini vjere i dijeli radost vjere u Isusovu pobjedu nad smrću, u njegovu trajnu djelatnu prisutnost po Crkvi, u snagu žrtve njegove ljubavi koja liječi našu ranjenost zlom i grijehom te daruje dioništvo u božanskome životu.
Osvrćući se na svakodnevno hrvanje s nedaćama zbog ozbiljnih gospodarskih poteškoća, gubitka radnih mjesta, siromaštva i društvenih napetosti, biskup ističe kako navedeno postavlja pitanje kamo nas vode navedena zbivanja, osobito u svjetlu nemogućnosti rješenja problema u kratkom roku. Osim toga, kazao je, znanost nije u mogućnosti nadvladati našu prolaznost, patnju i smrt, što je najveći problem našeg postojanja. Do sada se Isus Krist predstavio kao najbolji odgovor na ta pitanja, jer je u njemu božansko prodrlo u našu smrtnost, ističe biskup i nastavlja kako se u najtamnijoj zoni ljudskog postojanja Kristovim uskrsnućem dogodio susret između Boga i čovjeka koji preobražava trpljenje i umiranje: „Sjeme vječnosti, svjetla, života i spasenja zasađeno je u našu ograničenost i zlo, jer je kroz nju prošao Onaj koji se objavio kao vječni „Ja-jesam“ (Iv 21, 7) – neugasivo svjetlo i život. Taj njegov prolaz kroz našu smrtnost ima konačni pobjeđujući ishod – uskrsnuće“ pojašnjava biskup i donosi riječi sv. Pavla iz poslanice Korinćanima „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša,“ a potom dodaje kako je uzaludan i cijeli ljudski život ako čovjek nema mogućnosti pobijediti smrt.
U nastavku Uskrsne poruke biskup tumači evanđeoski prikaz Isusova uskrsnuća zapisan u izvještajima o praznom grobu, platnenim povojima i ženama svjedocima i zamjećuje dvosložnost događaja: „S jedne strane u Isusovu uskrsnuću nije nestala utjelovljenska povijesna dimenzija, s druga pak strane taj događaj se ne iscrpljuje u povijesno faktografskoj provjeri, utemeljenoj na riječima prvih svjedoka, jer njegovoj biti pripada božanska razina koja nadilazi ljudsku.“
Tumačeći potom evanđeoski izvještaj puta u Emaus i nemogućnost prvih učenika da odmah prepoznaju uskrslog Isusa biskup Škvorčević ističe kako su potrebni i razumska spoznaja i vjera kao dva koraka koji vode k susretu s Uskrslim. Pritom je „prvi korak u slušanju suputnikovih tumačenja i shvaćanju dubokoga značenja Pisma, a drugi u trenutku kad putnici u strančevu lomljenju kruha vjerom prepoznaju Uskrsloga. Kruh i vino znakovi su njegove nove prisutnosti koju je obećao u kafarnaumskoj sinagogi, a uspostavio na posljednjoj večeri. To su dvije sastavnice svakoga euharistijskog slavlja u kojem je po opipljivoj stvarnosti – kruhu i vinu na sakramentalan način – provjerljiva njegova trajna utjelovljenska povijesna ukorijenjenost među nama i ujedno susret s njegovom božanskom proslavljenom onostranošću“ spominje biskup i ističe kako u pristupu tom otajstvenom zbivanju „vjera pomaže razumsku spoznaju u shvaćanju stvarnosti koja je nadilazi“ te pritom citira poljskog pisca Jana Dobraczyńskog koji u svom djelu Nikodemova pisma kaže: »Treba imati hrabrosti vjerom zaroniti u otajstvo kao kad zaranjamo u vodu, sigurni da će se ona pod nama rastvoriti. Zar niste primijetili kako postoje stvarnosti u koje najprije trebamo vjerovati da bi ih mogli shvatiti?“
U zaglavku svoje Uskrsne poruke biskup Škvorčević zahvaljuje svim vjernicima uključenima u korizmene napore oko boljega upoznavanja vjere po Katekizmu Katoličke Crkve kao i na karitativnim nastojanjima odjelotvorenja vjere ljubavlju prema najpotrebnijima te izražava želju da na svakome nedjeljnom euharistijskom slavlju u tumačenju Pisma i u lomljenju kruha vjernici trajno susreću živoga Isusa Krista, gospodara povijesti. „Želim vam da dublje shvatite na koju ste nadu pozvani u njegovoj pobjedi nad smrću, da njemu povjerite sav teret svoga ljudskoga postojanja te da vas on obasja svojom besmrtnom slavom i zahvati snagom svoga Duha. Tako ćete u trenutku velikih hrvatskih nevolja biti osposobljeni svjedočiti siguran ishod naše sudbine, puninu života u proslavljenom Gospodinu.“ stoji na kraju Uskrsne poruke požeškog biskupa Antuna Škvorčevića u Godini vjere.
