CRNI DANI STRAHA I NEMIRA

1675 0

Za1.svjetskog rata austrougarski pukovi imali su bataljune za popunu i obuku (kaderbataljune) u koje su se morali javljati ranjenici, rekonvalescenti, vojnici na odmoru, kao i tek mobilizirani, odakle su upućivani na bojišnicu.

Koncem rata dio vojnika ne javlja se u te bataljune i kao vojni bjegunci bježe u šume, u tzv. zeleni kadar. I siromašni seljaci pridružuju se zelenokaderašima u oružanim pljačkama bogatih veleposjednika i trgovaca. Njihovim divljanjem (požarom, provalama i pljačkom) u Novoj Gradiški (za prevrata 28. i 29. 10. 1918.) je pričinjena šteta od 12.054.196 kruna i 29 filira. Najviše su stradali trgovci Nijemci Emanuel Wachsler (1.202.600 kruna), Vilim Schmidek (540.000 kruna), Leopold Roth (171.000 kruna), trgovci Židovi Jakob Kohn (2.365.000 kruna), Julio Schwartz (300.000), ali i srpskitrgovci Radovan Simić (1.000.000 kruna) i Dimitrije Mirilović (250.000 kruna), te advokat dr. Herman Njemirovsky (270.000 kruna) i vlasnik kavane Corso Gerstman (300.000). Ako se dodaju štete u Cerniku (1.410.000) i Starom Petrovom Selu (610.000) – ukupne štete pričinjene divljanjem zelenokaderaša u novogradiškom kraju 1918. godine iznosile su 14.074.196 k i 29 f. O tim crnim danima straha i nemira u gradu Nova Gradiška detaljno je zapisano u Spomenici novogradiške župne crkve, između ostalog i ovo:

 

Gradiška je izgledala kao u opsadnom stanju, a građani se zavukli u svoje kuće, te strepili od straha kao da dolazi sudnji dan. Te noći polupaše kuću ravnatelja gradiške štedione g. Kadrnke i još neke prozore. Ubiše jednog komitu Zebića iz Mašića upravo pred gradiškom štedionom, te dvojicu na korzu. Židovi u strahu već bježe. Članovi narodnog vijeća se razbježali, a zapovijednik mjesta satnik Vrkljan nestade u nepoznatom pravcu!

 

Najveće strahote dogodiše se idućeg dana 28. listopada uvečer.

Narod sa svih strana kao po dogovoru nagrne u Novu Gradišku Početak je bio sa cerničke strane. Muški oružani puškama i sjekirama, a žene išle za njima kao orlovi… Najprije navale na veletrgovinu Šmidek, odavle na trgovinu Radovana Simića. Kolovođe bi, kaže dalje kroničar, razvalile vrata, onda kasu, te dragocjenosti, a onda bi ostavilirulji da dalje nosi i razvlači… Stvari su se nosile do stolnog mjesta, tu su čekala kola, pa kada su kola bila puna stvari – onda su otišli, da se opet povrate… Te noći razbijeni su i zapaljeni dućani Jakoba Kohna, Vilima Vajde, Živka Markovića, Jakoba Kohna, mlađeg, Epsteina, Kaisera. Zapališe zatim trgovinu Emanuela Wachslera sa gospodarskim zgradama crkve sv. Terezije, dućan Vilića na uglu, te susjedne crkvene dućane i neke bogatije kuće.

Nova Gradiška gorjela je poput buktinje! Jutro nije donijelo smirenje, pljačkanje se nastavlja. Veliki strah i panika vladaju gradom. Na pozive u pomoć (telefonom) u Brod, Sisak i Zagreb uz povike – Gradiška gori, nitko ne odgovara. I tada u trenucima beznađa, oko 8 sati organizira povjerenik financialne straže malu četu financa i par dobrovoljaca i počnu uredovati kao vojska. Za jedan sat očisti taj eto čovjek Gradišku – samo da je jedan smrtno, a par lako ranjeno – i povrati kuražu u građanstvo. Taj čovjek, povjerenik financialne straže, kome nažalost nije zapisano ime, postavio je istoga dana straže na sve ulaze u grad – i u idućih 14 dana nitko nije mogao ući niti izaći iz grada. Sve se smirilo. Organizirana je potom domaća vojska od 150 momaka, koja je čuvala grad

Related Post

ZA GRADIŠKU OPET NOVU

Autor - 13/01/2014 0
Jedanaestog siječnja 1992. u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu održana je kulturna manifestacija Za Gradišku opet novu uz sudjelovanje…