NOVA GRADIŠKA, 30. ožujak 2011. – Prvu polovicu naslova koji ste pročitali napisao sam prije desetak, a možda i koju godinu više. Povod je bio isti, samo tada puno slikovitiji i odgovarao je događaju koji se tada desio. Radilo se da tada, a događa se i danas, o centralizaciji svega i svačega i novom ustroju, vezano za privatizaciju i razbijanje velikih u male
državne tvrtke i produžene ruke državnih institucija i ustanova. Tada se radilo o novom ustroju Hrvatskih željeznica i poslovanju njihovih novih tvrtki. Jedna od njih je bila i ona za prijevoz željeznicom malih pošiljki. Svi oni koji su u Novoj Gradiški imali potrebu poslati ili dobiti željeznicom mali paket ili dva, za posljedicu su imali odlazak u Slavonski Brod, Požegu ili Novsku, jer je novim ustrojem bilo predviđeno da se mali paketi predaju ili podižu samo županijskim centrima. Izuzetak je bila Novska kao željezničko čvorište. Tadašnji župan Mirko Tomac se najprije malo naljutio i reagirao, a kasnije ispričao jer je uvidio da napisani prilog nije uperen protiv županije, a ni protiv župana. Radilo se zapravo, kao i danas, o hijerarhiji ustroja državnih i ostaklih službi, ustanova i ne znam čega sve ne, po kojoj je središte svega Zagreb, a produžena ruka u županijskom središtu.
U proteklih dvadesetak godina ove države takvih je slučajeva, što se tiče Nove Gradiške bilo još. Sjetimo se samo Croatia osiguranja koja je postala ispostava brodske županijske središnjice iako to po poslovanju tada nije trebala nikako biti. Znamo što je danas ostalo od Croatia osiguranja i što se desilo sa današnjim ispostavama mirovinskog ili zdravstvenog osiguranja, pa i drugih. Da toj priči nije kraj svjedočimo i danas. Česta su danas pitanja što će biti s Domom zdravlja, a najnovije je što će biti s Centrom za socijalnu skrb i hoće li i on postati brodska ispostava. Postavlja se stoga i pitanje do kada će Nova Gradiška biti grad na sporednom kolosijeku. Da se razumijemo, nije Nova Gradiška izuzetak u ovoj državi. Odnosi se to na sve gradove koji su nisu županijsko središte. Postavlja se stoga pitanje mora li takva hijerarhija baš uvijek tako funkcionirati pa i u najnovijem primjeru Centra za socijalnu skrb.
Branko Medunić, ravnatelj centra za socijalnu skrb Nova Gradiška zahvalio se na dosadašnjoj dobroj suradnji Udruzi udomitelja djece, odraslih, starijih i nemoćnih osoba Brodsko-posavske županije i na njihovoj Skupštini upozorio na problem koji će trebati zajednički rješavati.
– Hvala svima, pogotovo onima koji su prvi počeli razvijati udomiteljstvo i koji su ga doveli do toga da smo mi sada u Hrvatskoj među dva-tri Centra socijalne skrbi s najvećim brojem udomiteljskih obitelji i još uvijek s povećanim interesom za udomiteljstvo. Jedan od zajedničkih zadataka može nam nažalost nametnuti novi nacrtu Zakona o socijalnoj skrbi. Prema njemu Timovi za udomiteljstvo ne postoje u podružnicama, a mi ćemo nažalost vjerojatno biti podružnica. Primjenjuje se model mirovinskog i zdravstvenog sustava i formira Zavod za socijalnu skrb na razini Županije. Mi u Novoj Gradiški, igrom slučaja jedini u Hrvatskoj imamo Tim za udomiteljstvo jer imamo 120 udomiteljskih obitelji, a Slavonski Brod ih ima 10, 20 ili 30, koliko im kada treba. Po novom nacrtu Zakona nitko ne pita kakva je situacija već se generalno nešto predviđa, pa za Novu Gradišku i Brodsko-posavsku županiju treba poslove udomiteljstva smjestiti na razini Županije. Učinit ćemo sve da, a možemo to zajedno, da to ne bude tako i da se negdje, zašto to ne bi bilo kod nas, primjene iskustvo i dobra praksa. Ako je 20 stvari u Brodu, neka dvije budu u Novoj Gradiški. Nacrt govori da se na razini Županije centraliziraju i objedinjavaju neki poslovi socijalne skrbi, slično kao u zdravstvu. Mi smo se jedini uspjeli održati, ne zaslugom mene kao ravnatelja, niti djelatnika Centra, nego spletom okolnosti , raznim zbivanjima i slično. Radili smo na problematici koju imamo, svi smo mi zajedno doprinijeli da imamo kvalitetnu udomiteljsku skrb za djecu, odrasle, stare i nemoćne osobe.
Mi smo ekipiraniji i trenutno po nekim drugim okolnostima i poslovima kvalitetniji, a to je recimo udomiteljstvo. Zakon međutim ne može reći da nešto vrijedi za Varaždin, Čakovec ili Dubrovnik, a ne vrijedi za Novu Gradišku. Jedan od zajedničkih ciljeva može biti da to promijenimo – kazao je udomiteljima Branko Medunić.
