Židovi su dugi niz stoljeća bili religijska i etnička zajednica s posebnim statusom, te podvrgnuti posebnim propisima s ciljem da se njihov broj ograniči. Donošenjem Edikta o toleranciji cara Josipa II (1783.) znatno se poboljšao položaj Židova
u srednjoj Europi, pa tako i u Hrvatskoj. U nas posebno nakon odluke Hrvatskog sabora (1873.) o ravnopravnosti svih naroda. Bila im je zajamčena sloboda kretanja i naseljavanja, vjeroispovijedanja, obrazovanja…
Naseljavanje Židova u krajišku Novu Gradišku započelo je zbog vojnih ograničenja tek 1868. Prije toga (od 1803.) središte židovske zajednice je u obližnjem civilnom Cerniku. Dolaze uglavnom iz Mađarske, Moravske, Gradišća i Galicije. U Cerniku (u nadležnosti Požeške županije) propisi su bili tolerantniji i poticajniji za razvoj trgovine, osnovne djelatnosti Židova, nego u Vojnon krajini, stoga ih je polovinom 19. stoljeća preko stotinu.Osnivaju u Cerniku židovsko groblje, zatim privatnu židovsku školu (1862.), a oko 1880. grade i sinagogu.
Ukidanjem Vojne krajine (1881.) dio ih seli iz Cernika u obližnju Novu Gradišku, a dolaze i iz drugih krajeva Monarhije. U gradu ih je 1910. g. 338 (5% stanovništva) i značajan je njihov doprinos razvitku grada. Najznačajnije trgovine, veletrgovine i obrte u gradu do 40-ih godina prošloga stoljeća vode židovske obitelji: Wachsler, Schmidek, Bauer, Roth, Stern, Rotenstein, Weis, Kohn, Neumann i druge. Osnivaju i svoju kulturnu zajednicu, a 1925. sagradili su i sinagogu (u današnjoj Stepinčevoj ulici). Temeljni kamen hrama položen je 26. lipnja 1923. za vrijeme poduzetnog predsjednika Emanuela Wachslera. Sačuvana spomen povelja iz temelja sinagoge (pisana hrvatski i hebrejski) navodi: …napose veliku žrtvu doprinaša gospodin inžinir Samuel Lang koji je bezplatno izradio sve nacrte i preuzeo vodstvo gradnje…Posveta dovršenog hrama obavljena je 25. rujna 1925. Tom prigodom Jutarnji list je, između ostalog, zabilježio:…Hram je vrlo luksuzno izrađen. Osobito se ističe unutrašnjost koja je za novogradiške prilike upravo luksuzna… Sinagoga je srušena 1941. Nakon ratnih stradanja Židovi napuštaju ovaj kraj, polovicom 20. stoljeća.
Na sutrašnjii dan
Četrnaestog listopada 1986. umro je u Zagrebu Želimir Falout, pjesnik, esejist, kritičar i dramski pisac. Iz njegova bogatog opusa tiskane su: zbirke pjesama (Izgon, Štrik, Štrapac), eseji (Romantični život, Škatulja), drame (Mrlje, Komedija retorike), Izbor eseja na poljskom jeziku i dr. Rodio se 1936. u Novoj Gradiški.
14. listopada 1876. utemeljena je obiteljska trgovačka tvrtka Franje Reicherta u Cerniku. Od 1907. izrasta u snažnu tvrtku pod nazivom Franjo Reichert i sin, trgovina mješovitom i manufakturnom robom i žestokim pićima na veliko. Vlasnik je tada bio sin Sigmund (Žiga). Nakon stradanja potkraj listopada 1918. kada je zeleni kadar s pobješnjelom ruljom opljačkao i zapalio trgovinu i velika skladišta u Cerniku, tvrtka prelazi u Novu Gradišku. Divljanjem zelenokaderaša i pridruženih siromašnih seljaka (požarima, provalama i pljačkama) pričinjena je Cerniku, a potom i Novoj Gradiški, ogromna materijalna šteta. U Cerniku, gdje je osim trgovaca opljačkan i Kulmerov dvorac, šteta je iznosila 1.410.000 kruna, a gradu 12.054.196 kruna.Uprkos ogromnoj šteti Reichert je i u Novoj Gradiški nastavio uspješno poslovati do 1942. kada je ova ugledna tvrtka podržavljena u korist NDH-a.
Fotografije iz knjige Židovi novogradiškog kraja, autora Vjekoslava Žugaja
