Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora održalo je u Požegi, 24. studenog svoju Skupštinu. Nakon Skupštine biskup Antun Škvorčević slavio je s njima u katedrali svetu misu. U pozdravu im je rekao:
„Od srca i s posebnim poštovanjem pozdravljam sve vas u čije je iskustvo i pamćenje utisnuto poniženje, mržnja i progon u srpskim koncentracijskim logorima tijekom Domovinskog rata. Poseban pozdrav upućujem predsjedniku Društva prof. Danijelu Rehaku i svim drugim dužnosnicima kao i požeškom gradonačelniku Zdravku Ronku. Znam da vas – uz ostalo – tišti i činjenica što je određeni broj zatočenih ljudi ubijen ili je nestao, među njima i plemeniti pakrački, odnosno lipički liječnik dr. Ivan Šreter u logoru Bučje, što im se do danas ne zna traga i nitko za to nije sudski odgovarao. No, drago mi je što s ranama koje nosite u svojim srcima mogu s vama danas u našoj katedrali stati pred Boga i moliti da ih on pomiluje i izliječi svojom ljubavlju, milosrđem i praštanjem. Povjerimo Isusu Kristu, pobjedniku nad zlom i smrću sve ubijene i preminule zatočenike logora, one koji su u njima nestali, poginule hrvatske branitelje, Vukovarce i one koji još uvijek trpe zbog posljedica rata, ali i radost zbog pobjede pravde u Hagu i slobode naših generala. Pokajanjem odagnajmo iz svog srca sve ono što je u nama mračno, slabo i grješno, nesposobno za Boga.“
U homiliji biskup se zapitao na koji način treba procjenjivati i vrednovati sve tužne i teške događaje zatočenika srpskih logora i kazao da se oni ne smiju zaboraviti nego ih utkati u čisto pamćenje i spomen i to tako da praštanjem uzdignemo svoj duh do slobode koju živi sam Bog. Istaknuo je da nas današnja sveta čitanja upozoravaju kako pravo i konačno značenje prošlosti treba čitati iz budućnosti koja dolazi iz Božjih mogućnosti, utemeljene na Isusovoj ljubavi, pobjednici nad smrću. Nakon svih zala koja su ljudi nanijeli jedni drugima, nemoći i smrti ostaje Onaj koji nije Bog mrtvih, nego živih – i jedino u njemu sve ima svoj život, kazao je biskup. Sva poniženja i progoni, zlo i sama smrt nemaju posljednju riječ, nego Bog koji je veći od svega toga. Stoga na pitanje gdje su oni koji su nestali u srpskim logorima odgovor glasi: oni nisu izgubljeni nego su u Bogu za svu vječnost, proslavljeni u Isusovoj pobjedi nad smrću. Biskup je poželio zatočenicima srpskih koncentracijskih logora da u svjetlu te Božje istine o nama budu oslobođeni od zla koje ih tišti i raduju se pravdi koju konačno udjeljuje Bog svojom mjerom ljubavi.
Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je predvodio molitvu za žrtve progona i nepravedne osude. Nakon svete mise Ivica Blažević je u ime Društva uručio biskupu Antunu Zahvalnicu za dobrotu koju je iskazao prema njegovim članovima. (pozeska-biskupija.com)
