KOMEMORACIJA JOSIPU PINTARIĆU PUCI: Do viđenja čika Puco,….

2672 0

Autor Ivanka Herceg

Čika Puco, kako smo od milja zvali našeg Josipa Pintarića, 12. svibnja ujutro, napustio je ovaj svijet u 90. godini života. Slikar, glazbenik i jedan od najvećih novogradiških boema, čovjek koji je je život živio punim plućima.

Rođen je 19. ožujka 1927. godine u Novoj Gradiški koju je istinski volio i ostao joj vjeran cijeloga života. Kaže to i njegova pjesma Ulice Gradiške Nove-svojevrsna himna Nove Gradiške.

Ulice Gradiške Nove neće više biti iste bez tog istinskog zaljubljenika u svoj rodni grad, u svoju Slavoniju koju je živio svim srcem i dušom, a njezinu ljepotu pretočio u glazbu, pjesme, slike.

Bio je i ostaje jedan od najpoznatijih hrvatskih majstora naive, čije su slike i na njima njegova Slavonija iskonske ljepote, jednostavnih, pitomih ljudi i krajolika obišle svijet.

Izlaže od 1963. godine na kolektivnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i najpoznatijim galerijama svijeta. Njegove slike nalaze se u brojnim galerijama i privatnim zbirkama izvan hrvatskih granica.

A tek njegove pjesme,… U njima je zaustavio mirise jeseni, šuma, vinograda, bećarluke, ljubavi,…

Glazba je nezaobilazan dio Pintarićeva života isprepletena sa slikarstvom. Autor je niza pjesama koje se najčešće izvode na požeškom festivalu „Zlatne žice“. Neke su poprimile obilježja starogradskih pjesama.

U njegov dom u Maloj dolazili su na nezaboravna druženja poznati novogradiški kulturni djelatnici i prijatelji. Često su se ta druženja znala pretvoriti u Pucina poznata „gibanja“ do prijatelja u Novoj Gradiški i okolnim selima. Znala su potrajati i nekoliko dana.Mogli smo ga sresti negdje u Posavini ili na drumu, u gradu,…s gitarom na ramenu ili s violiniom. A kad mu je došlo zasvirao je i uvijek ljudima donosio radost.

Zahvaljujući ljudima koji su ga voljeli 2003., predstavljen je njegov slikarski i glazbeni opus. Izdana je jedinstvena zbirka pjesama „Kad šume sanjaju“. Njena osobitost je u tome što su uz pjesme i notni zapisi, a uz njih po jedna od Pintrićevih slika. Sastavni dio zbirke je i CD na kome su njegove najpoznatije pjesme od kojih su neke prihvaćene kao narodna baština.

Čika Pucini prijatelji okupili su se 18. svibnja u novogradiškom Domu kulture na Komemoraciji, ali ne uobičajenoj, već protkanoj stihovima i pjesmama i tamburom i slikom.

Željko Pintarić zasvirao je za strica “one njegove dvije” kako bi Puco znao reći, Miroslav Valentić Šunka, Domagoj Kekez-KEKO, pa dečki iz SATIRA, Žutih dunja prisjetili su se prelijepih i emotivnih druženja s čika Pucom. Dadi je upravo Puco bio poticaj da nauči svirati violinu, a prvu kazetu s Pucinim pjesmama snimila je Tamburica 2 s vokalnim solistom Slavkom Mikulićem-Slavom. I nizale su se čika Pucine pjesme u kojima je glazbom i riječima oslikao svoju voljenu Slavoniju, njezine ljude, krajolike, običaje: Svirali smo nas četiri brata; Lijepa Jelka; Igraj crno oko; Umro je noćas Ciganin stari, Ulice Gradiške Nove,…

 

Posebne riječi oproštaja uputio je pismom čika Pucin i naš Ivo Štivičić.

– Bio je poseban čovjek. Slikao je posebne slike. Skladao je posebne pjesme. Gazio je posebne staze. “Progibao” je novogradiške prostore, bio u Adžamovcima na istoku, Bogićevcima na zapadu, Slavču i Rešetaračke rosulje mogao je proći zatvorenih očiju. Rukovao se s Aboridžinima u Australiji, pjevao im slavonske pjesme,svirao na tamburi njihove melodije, a onda se vratio i rekao o sebi ono što se rijetki usude reći, da su sloboda slikanja i sloboda pjevanja najvažnije stvari u životu, ako do slobode držiš.

Snimio je kulturološki film u potrazi za zavičajem, ispjevao neke neobične pjesme kao “Kad bi morao naslikati dušu Slavonke” i “Pticuna bombi”, a onda ga je sudbina koja se nikad ne javi u točno vrijeme iznenadila i zatvorila u krug posljednje postaje s koje se odlazi u nepoznato i tajnovito”.

Mislim na mog i našeg Pucu, Ivo Štivičić

 

Prijateljevao je i s mladima i starima. Uvijek nasmijan, spreman na šalu, sretan, jer je, kako bi uvijek govorio, radio ono što voli.

Spavaj mirno dragi naš čika Puco. Tvoja te Nova Gradiška i tvoja Slavonija voli i zahvaljuje za svu ljepotu, vrijednosti i ljudskost koju si joj podario. S nama si zauvijek.

I još jedna pjesma, ovoga puta, čika Puco, od tvog Duše-

Kad pijetlovi počnu jutrom zoru zvati

A sunce pred sobom kad potjera noć

Umorni će prsti odmor žici dati

Umorni tamburaš počinut će poć.

 

U vremena teška kuloari šute

Dok se vina octe, a rakije žute

U vremena teška ostajemo nijemi

Dok vlakovi prolaze

Odlaze BOEMI!

 

 

 

 

 

 

 

Related Post

Požari kod Šibenika i Splita

Autor - 05/07/2019 0
Tijekom jučerašnjeg dana zabilježeni su požari na području Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije, a na njihovu gašenju angažirano je oko stotinu…