MIRO GAVRAN DOBITNIK JE GODIŠNJE „NAGRADE ZA PROMICANJE HRVATSKE KULKTURE U SVIJETU ZA 2016. GODINU“

940 0

Cjelokupni novčani iznos ove nagrade Miro Gavran podario je Gradskoj knjižnici Nova Gradiška i Pučkom otvorenom učilištu Matija Antun Relković Nova Gradiška

Autor Zorana Vukić 

ZAGREB, 28. studenoga 2017. – U Muzeju za umjetnosti i obrt svečano je dodijeljena godišnja Nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2016.godinu. Žiri za dodjelu Nagrade prof.dr.sc. Slobodan Kaštela, Damir Matković, prof. Želimir Mesarić, Ivan Đerek i dr.Mijo Ivurek jednoglasnom je odlukom odlučio da se Nagrada dodijeli hrvatskom književniku Miri Gavranu.

Godišnju nagradu za promicanje hrvatske kulture u svijetu utemeljili su Hrvatski kulturni klub i INA 1994.godine. Nagrada se dodjeljivala do 2009. godine kada se zbog prestanka sudjelovanja INE prekinulo dodjeljivanje ove ugledne nagrade. Prošle godine Hrvatski kulturni klub je s Gradom Zagrebom i Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu i sport uspio obnoviti nagradu, te nastaviti ovaj ugledni projekt na području kulture.

Autor skulpture Nagrade je akademski kipar Petar Barišić, a Nagrada se sastoji od skulpture, priznanja te novčanog iznosa. Ovo uistinu veliko priznanje okupilo je velik broj kulturne elite, a nakon uručenog priznanja prisutnima se obratio književnik Miro Gavran.

„Istinski sam počašćen time što mi je Hrvatski kulturni klub odlučio dodijeliti ovu važnu nagradu kojom se valorizira moje djelovanje izvan granica naše domovine. Zahvalan sam svome dugogodišnjem uredniku iz Mozaik knjige gospodinu Zoranu Maljkoviću što me je predložio za ovu nagradu, zahvalan sam stručnom povjerenstvu i odboru za nagradu što su moje djelovanje ocijenili vrijednim nagrađivanja. A posebnu zahvalnost upućujem akademiku Josipu Bratuliću i profesoru doktoru Slobodanu Kašteli na lijepim riječima koje su o meni večeras izgovorili.

Dignitetu ove nagrade bez sumnje pridonosi i ova lijepa monografska knjiga koju kao glavni urednik potpisuje gospodin Damir Matković koji je ovo večerašnje događanje uspješno organizirao. A zahvalu zavrjeđuje i dizajner i urednik Siniša Kovačić, kao i vrsni glazbenici koji će pridonijeli svečanom ozračju.“

Miro Gavran je istaknuo da mu nije bilo teško uspjeti zato što voli pisanje , a nadahnuća mu, hvala dragome Bogu , nikada nije nedostajalo. Prisjetio se svojih premijera, mnogobrojnih književnih susreta što u Hrvatskoj što u inozemstvu, ali i svojih početaka u Novoj Gradiški, te je odlučio novčani dio Nagrade pokloniti Gradskoj knjižnici Nova Gradiška i Pučkom otvorenom učilištu Matija Antun Relković iz Nove Gradiške..

„I na koncu, dopustite mi da unatoč lijepim riječima koje sam izgovorio o našem Zagrebu i o našoj Hrvatskoj, ustvrdim da je za formiranje svakog čovjeka najvažniji njegov zavičaj, prostor u kome je dodirnuo prva iskustva i doživio prve poticaje da ustraje u svojim snovima. Prva knjižnica u kojoj sam posuđivao knjige je ona iz Nove Gradiške, a prve profesionalne kazališne predstave sam gledao na sceni Pučkog otvorenog učilišta u Novoj Gradiški, stoga sam odučio cjelokupni novčani iznos ove nagrade podariti upravo Gradskoj knjižnici Nova Gradiška i Pučkom otvorenom učilištu Matija Antun Relković iz Nove Gradiške. A sebi za uspomenu zadržat ću prelijepu skulpturu Petra Barišića i ovu monografsku knjigu u izdanju Hrvatskog kulturnog kluba, koje će me trajno podsjećati na ovaj trenutak u kome sam okružen prijateljima dobio vrijedno priznanje na kome sam vam svima istinski zahvalan.“

Za Miru Gavrana ovo nije posljednje ovogodišnje priznanje, jel ga već u prosincu u Beču očekuje dodjela Nagrada Dr.Alois Mock Europapreis 2017.

Govor Mire Gavrana:

Poštovani uzvanici, dragi prijatelji, zahvaljujem vam svima na dolasku. Drago mi je da su, i pored svojih brojnih obaveza večeras medju nama  pročelnik gradskog uredu za obrazovanje kulturu i sport  grada Zagreba, gospodin Ivica Lovrić, viša stručna savjetnica u Ministarstvu  kulture gospodja  Koraljka Sopta, veleposlanik  Republike Indije u Republici Hrvatskoj gospodin Sandeep Kumar,  te zastupnica  u Gradskoj skupštini grada Zagreba Dr. Dubravka Brezak Stamać .

Iz moje Nove Gradiške, potrudili su se doći  gradonačelnik  gospodin Vinko Grgić, zatim umirovljeni  dugogodišnji ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta u Novoj Gradiški i moj srednjoškolski profesor gospodin Mišo Drlić,  sadašnja ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta u Gradiški gospodja Danijela Juranović ,  ravnateljica Gradske knjižnice u Novoj Gradiški gospodja Biljana Dakić, te direktorica Turističke zajednica Nove Gradiška gospodja Dinka Matijević. Zahvalan sam im na predjenim kilometrima i njihovoj nazočnosti.

 Istinski sam počašćen time što mi  je Hrvatski kulturni klub odlučio dodjeliti ovu važnu nagradu  kojom se valorizira moje djelovanje izvan granica naše domovine. Zahvalan sam svome dugogodišnjem uredniku iz MOZAIK KNJIGE gospodinu Zoranu Maljkoviću što me je predložio za ovu nagradu, zahvalan sam stručnom povjerenstvu i odboru za nagradu što su moje djelovanje ocjenili vrijednim nagrađivanja. A posebnu zahalnost upućujem akademiku Josipu Bratuliću i profesoru doktoru Slobodanu Kašteli na lijepim riječima koje su o meni večeras izgovorili.

 Dignitetu ove nagrade bez sumnje pridonosi i ova lijepa  monografska knjiga koju kao glavni urednik potpisuje gospodin Damir Matković koji je  ovo večerašnje događanje uspješno organizirao. A zahvalu  zavrijeđuje i dizajner i urednik Siniša Kovačić, kao i vrsni glazbenici koji će pridonjeli svečanom ozračju.

 Kao što znadete, u većini mojih tekstova radnja se događa ili u mojoj rodnoj Slavoniji, ili u Zagrebu u gradu u kome  kome živim od jeseni 1981.godine kada su otpočeli moji studentski dani  u studentskom domu na Savi. Naravno: nerijetko se u mojim knjigama  spominju i drugi predjeli i gradovi naše domovine , pa čak  i  otoci poput Hvara, Paga,  Šolte i Lošinja. U mojim tekstovima naša  Hrvatska se zrcali kao zemlja dobronamjernih emotivnih ljudi, u kojoj život nije uvijek idiličan, ali je itekako vrijedan življenja. Sretan sam što su moje prozne knjige i kazališne predstave osvojile srca gledatelja i čitatelja  i u drugim zemljama. Zahvaljujući ovom predivnom poslu kojim se bavim  proputovao sam dobar dio svijeta i stekao brojne prijatelje u brojnim zemljama..

 Večeras pred svima vama moram priznati da  je meni bilo lako uspjeti , bilo mi je lako uspjeti zato što volim pisanje , a nadanuća mi,  hvala dragome Bogu  , nikada nije nedostajalo. A bilo mi je lako uspjeti i zbog brojnih pomagača koji su me pratili na tome putu,   počev od moje obitelji, preko osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika u Trnavi, Dragaliću i Novoj Gradiški, do profesora na Akademiji za kazalište , film i televiziju u Zagrebu, do mojih susjeda, prijatelja, kolega književnika i kazalištaraca ,koji su me nesebično podržavali i od kojih sam uvijek nešto novoga mogao naučiti.

Moga inozemnog uspjeha nebi bilo ni  bez pedesetak književnih urednika u Hrvatskoj i svijetu s kojima sam suradjivao, bez stotinjak prevoditelja koji su prevodili moje tekstove, a od kojih većinu nikada nisam u živo upoznao, bez oko stotinu i pedeset kazališnih redatelja koji su režirali moje drame i komedije, bez nešto više od tisuću glumaca koji su glumili u mojim predstavamaLako mi je bilo uspjeti jer me podržavao  grad Zagreb u kome sam proživio gotovo dvije trećine svoga dosadašnjeg života,…na stotinjak metara od ove zgrade je Dramska akademija u kojoj sam završio studij dramaturgije, u ovom gradu su  kazališta koja su izvela  moje prve premijre, ovdje su izdvačke kuće u kojima sam objavio svoje prve knjige, u ovome gradu sam se oženio, dobio sina i stekao brojne  prijateljeOvdje, u ovome gradu, prije mjesec dana Teatar GAVRAN je proslavio petnaestu obljetnicu svoga postojanja, tako da se  naše predstave redovito mogu vidjeti na maloj sceni LISINSKI, a i diljem naše lijepe domovine, a nerijetko i u europskim zemljama u čemu nam potporu pruža uz Grad Zagreb i   i Ministarstvo kulture RH .

 Do sada sam održao preko 1300 književnih nastupa u Zagrebu , po Hrvatskoj i po svijetu, i s jednakim žarom i odgovornošću nastupao sam i u najmanjim selima koja nisu upisana ni na geografske karte, kao i na najznačajnijim sveučilištima poput rimske Sapienze, pariške Sorbonne ili praškog  Karlovog sveučilišta ili moskovskih , sarajevskih  i zagrebačkih fakultetaNa svim tim nastupima nastojao sam promovirati snagu i ljepotu književnosti i kazališta i kulture kojoj pripadam . 

 Svaka moja inozemna premijera i svaka moja knjiga objavljena u prijevodu na druge jezike, obradovala me je ne samo kao potvrda moga osobnog  uspjeha, nego još više kao istinska prigoda da se kroz moje knjige i predstave ljudi u drugim zemljama mogu upoznati s time kako mi u Hrvatskoj doživljavamo ovaj predivni uzbudljivi svijet kojim smo okruženi. Za književnika nema ljepšeg priznanja od toga kada njegova osobna afirmacija postane afirmacijom njegove zemlje i sredine iz koje je ponikao.

 I na koncu, dopustite mi da unatoč lijepim riječima koje sam izgovorio o našem Zagrebu i o našoj Hrvatskoj, ustvrdim da je za formiranje  svakog čovjeka najvažniji njegov zavičaj, prostor u kome je dodirnuo prva iskustva i doživio prve poticaje da ustraje u svojim snovima. Prva knjižnica u kojoj sam posuđivao knjige je ona iz Nove Gradiške, a prve profesionalne kazališne predstave sam gledao na sceni Pučkog otvorenog učilišta u Novoj Gradiški, stoga sam odučio cjelokupni novčani iznos ove nagrade podariti upravo Gradskoj knjižnici Nova Gradiška i Pučkom otvorenom učilištuMatija Antun Relković” iz Nove Gradiške. A sebi za uspomenu  zadržat ć preljepu skulpturu Petra Barišića i ovu monografsku knjigu u izdanju  Hrvatskog kulturnog kluba, koje će me trajno potsjećati na ovaj trenutak u kome sam okružen  prijateljima dobio vrijedno priznanje na kome sam vam svima istinski zahvalan.

Miro Gavran

Fotografije: Zorana Vukić©www.cro-kultura.com, Zagreb 2017.

Related Post