NIKAKO DO NAGRADE GRADA: PRIMJEDBE PROF. MLADENA VIDAKOVIĆA NA NAGRAĐIVANJE GRAĐANA POVODOM DANA GRADA

1942 0

Iako se radi o primjedbama za dodjelu Nagrade grada od prije nekoliko godina, na inzistiranje prof. Mladena Vidakovića i jednog našeg čitatelja u cijelosti objavljujemo tekst prof. Vidakovića nezadovoljnog radom i odlukama gradskog Povjerenstva

za dodjelu gradskih priznanja. Prof. Vidaković smatra da mu se namjerno izbjegava dati najveće gradsko priznanje Nagrada grada.

 

Piše: Mladen Vidaković, prof. biologije i biokemije u mirovini

 

Neki građani, koji poznaju moj dugogodišnji rad i zasluge za grad, pokušali su me predložiti za nagradu Grada, kao priznanje za cjelokupno životno djelo, ali taj je prijedlog doslovno rečeno prešućen.

Mjerodavni su imali svoga kandidata, a protukandidata, koji je imao znatno veće zasluge za grad i građane su bagatelizirali, omalovažavali i odbacili bez obrazloženja. Ali, pođimo redom.

 

Na temelju Odluke o javnim priznanjima, Grad Nova Gradiška je 2009. raspisao natječaj – odnosno Poziv za isticanje kandidata za dodjelu javnih priznanja. Grupa građana me je svojim pismenim dopisom, s obrazloženjem zasluga i vlastoručnim potpisima, predložila kao svog kandidata za Nagradu Grada 2009. godine. Prijedlog je u pismenoj formi na 3 stranice s 12 dokumenata, fotografijama i izvodima iz arhive poslan Uredu gradonačelnika 10. studenoga 2009. godine uredno i u zakonskom roku s potpisom grupe građana kao predlagatelja.

 

Ured je to proslijedio Povjerenstvu (odboru) čiji je predsjednik Mario Marić, dr. medicine, a članovi Zlatko Zebić, pravnik, Zoran Starčević, teolog, Dinka Matijević, ekonomist i Dražen Oršulić, dr. medicine.

 

No Povjerenstvo (odbor) uopće nije ni razmotrio, a kamo li valoriziralo dopis grupe građana jer su imali svog kandidata Josipa Krmpotića, prof. matematike, koji je morao proći bez obzira na to što protukandidat možda imao veće zasluge za grad i građane koje su i dokumentirane. Čini mi se da je Krmpotićeva kandidatura unaprijed dogovorena, što mi je dao naslutiti član Gradskog vijeća, dr Zoran Jukić. I zaista, prof. Krmpotić je dobio novčanu nagradu grada i bez iscrpne dokumentacije i potpisa građana. Dovoljno je da je netko od vlastodržaca rekao: „Za izuzetno kvalitetan rad u odgoju i obrazovanju“. Čemu gubiti vrijeme na obrazloženje. Ono što je tragično u ovom slučaju bilo bi:

 

1. da predsjednik M. Marić i članovi (ako su bili prisutni) ne žele shvatiti da smo svi jednaki pred zakonom i da svatko odgovara za svoje postupke i provođenju etike i Zakonima o upravi i natječajima (zakonski rok za odgovor je 30 dana, a prešućeni kandidat na natječaju mora dobiti pismeno obrazloženje zašto ne zaslužuje ni jednu od predviđenih nagrada. Ne može nitko omalovažavati i podcjenjivati grupu građana koji plaćaju porez, odnosno pune proračun.

 

2. dopisom Uredu gradonačelnika od 14. prosinca 2009. godine i Ministarstvu uprave, od 21. ožujka 2010. upozoravamo na nekorektan rad Predsjedništva, ali na ključna pitanja ni do danas ne stiže odgovor, to je samovolja jer nema sankcija. Nadalje, po Zakonu o pristupu informacijama ( koji nisu tajna), imamo zakonsko pravo na uvid u rad Povjerenstva, ali nam to nije omogućeno, da se slučajno ne otkrije nepotizam.

 

Nakon godinu dana, ili preciznije rečeno – početkom studenog 2010. grupa građana me je ponovo kandidirala za dodjelu Nagrade grada. Uvjeravao sam ih kako je to uzaludan trud , no bili sdu uporni i ponovo poslali cijelu dokumentaciju s potpisima u Ured gradonačelnika. I gle čuda. Tek nakon 18 dana stiže na moju adresu hitan dopis s potpisom predsjednika Povjerenstva (odbora) M. Martića u kome traži od mene da „Ovom Odboru dostavim u roku od 3 dana originale popisa Grupe građana koji podržavaju Vašu kandidaturu za javno priznanje Nagrada Grada Nove Gradiške i u 2010. godini“, iako su te potpise dobili već dva puta. Zamislite perfidnosti. Dopis mi stiže u petak kasno poslije podne, kada je već počeo tzv. vikend odmor i kada većina tih građana neće biti dostupna (do ponedjeljka) da mi ponovo potpisuju Prijedlog za kandidaturu. Jasno je da su računali s mojim odustajanjem od kandidature, jer ne volim uznemiravati i ljude na odmoru, ali s malo vjerojatnosti da ću u tako kratkom vremenu moći skupiti sve potpise jer za neke ni ne znam gdje provode vikend. Posebno je indikativna činjenica da mnogi kandidati za nagrade uopće nisu morali skupljati potpise. Vrlo je zanimljiv i rok od 3 dana, koji djeluje kao ultimatum.

 

U dopisu Uredu gradonačelnika 0d 14. 12. 2009. molim preslike traženih podataka, ali nisam dobio ni odgovor ni preslike, te zamolih mog bivšeg učenika da mi fotokopira Pravilnik o nagrađivanju. Ali u njemu ni jedan članaka ne spominje – rok od 3 dana. Pogotovo ne članak ne članak 18 pročišćenog teksta koga spominje predsjednik M. Marić koji očito blefira. Nijemci imaju savršen izraz za ljude što koriste paragrafe zakona za vlastitu uvjerljivost, a nisu pravnici. To je „parangrafervelter“ tj. osoba koja jaši na članku zakona, bez obzira na okolnosti primjene.

 

Četvrtog dana, odnosno u ponedjeljak ujutro, predao sam na urudžbeni zapisnik 22. 11. 2010.) dopis s 15 originalnih potpisa grupe građana uz njihove generalije. Naravno Nagradu grada nisam dobio. To je nagrada koja se isplaćuje u novcu, a novac kvari čovjeka, pogotovo umirovljenika sa skromnom mirovinom.

 

Mogao bi potrošiti na azil za napuštene životinje, a to je nezgodna zamisao i trebalo ju je spriječiti. Zato su mi udijelili neku utješnu nagradu, nazvanu Grb Grada. Moji poznanici i građani koji su me kandidirali utješili su me riječima: „Bolje da si dobio gradski grb, nego bosanski grb kao prije godinu dana“. Na svečanu sjednicu Gradskog vijeća i dodjelu nagrade nisam došao zbog bolesti. Smučilo mi se nagrađivanje. Cjelovita dokumentacija ovog predmeta nalazi se u Uredu gradonačelnika. Ministarstvu uprave. Kod Pučkog pravobranitelja i Komisije za predstavke i žalbe Sabora RH. Sve je to namjerno zataškano i čekalo se da predmet uđe u zastaru.. Odgovore nisam dobio. Na kraju, želio bi poručiti predsjedniku Mariju Mariću i aktualnim (pobočnicima) iz Odbora za dodjelu priznanja, kao i nekim članovima Gradskog vijeća da olako shvaćaju svoje funkcije i da ne čine drugima ono što ne žele da drugi čine njima. I 2009. i 2010. godine dr. Mario Marić, dr. Dražen Oršulić i Dinka Matijević, bili su istovremeno i u Odboru za nagrađivanje i u Gradskom vijeću, te su vijeću servirali svoju odluku, a ono ju je kao najviša instanca grada usvojilo, bez ikakve analize (vjerojatno im se žutilo kući).

 

Nisu željeli poremetiti konsenzus (suglasnost, sklad) na je Nagrada grada dodijeljena ravnatelju Elektro-škole i bivšem vijećniku Gradskog vijeća Josipu Krmpotiću.

Ovo nije jedini slučaj manipuliranja s nagradama i njihovim obrazloženjima. Neki drugi su „nagrađeni“ za hvale vrijedne rezultate u kulturi i športu. Ne znam iz koje oblasti kulture i športa postižu „hvale vrijedne rezultate“, kada ih je postigao, u čemu se sastoje, gdje i koliko vrijede u usporedbi s drugima, tko ih je registrirao i postoji li pismena dokumentacija (čitajte Pravilnik). Koliko znam, te osobe nisu morale skupljati ni potpise, a kamo li dokumente. Usput budi rečeno, protiv jedne takve osobe sam podnio prijavu policijskoj postaji zbog namjernog sadizma prema psu.

 

Još evidentniji primjer nagrađivanje je našeg poznatog publiciste g. Feliksa Valentića, za koga su tvrdili da uopće ne zaslužuje nagradu, iako je napisao desetak knjiga o povijesti grada i građana, među kojima je i Novogradiški biografski leksikon. Kada je zaprijetio sudskim postupkom, ipak su se predomislili i nagradili ga.

 

Ja ne želim sudske sporove, niti imam novca za odvjetnike. Želim samo da se ovakvi primjeri samovolje i konvertizma (prevrtljivosti) ne ponove jer postaju sramota naše uprave. Vijećnici Gradskog vijeća polažu prisegu i potpisuju je. To je etički čin građana i čovjeka u službi svojoj domovini, a tekst glasi: Da ću savjesno i odgovorno obavljati obveze, pridržavajući se Ustava, Zakona RH i Statuta grada. Ali izlaskom iz vijećnice neki su zaboravili etiku i dopis i tekst. Stvorili su novi mit da građani trebaju služiti njima, a ne oni građanima. Nema pristupa informacija, nema odgovora u roku od 30 dana, nema ni rokova, osim onoga: „U roku 3 dana“. Jednima smo majka, a drugima maćeha, jer nema ni sankcija.

 

Mi smo u zemlji čudesa u kojoj pojedinci vrše razne čarolije, igrajući se Čarobnjaka (iz Oza)

 

– piše Mladen Vidaković, prof. biologije i biokemije u mirovini

Related Post

BLAGDAN SVIH SVETIH

Autor - 01/11/2011 0
NOVA GRADIŠKA/SLAVONSKI BROD, 31. listopada 2011. – Predstavnici Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, policije, Grada Nova Gradiška, Brodsko-posavske županije, organizacija…

Upaljena prva adventska svijeća

Autor - 03/12/2017 0
Autor Ivanka Herceg NOVA GRADIŠKA – Paljenjem prve adventske svijeće kod novogradiške župne crkve Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije uz…