PISMO PREMIJERU I MINISTRU: Razočarani, povrijeđeni i ljuti najavljenim ukidanjem radničkih prava i popuštanjem poslodavcima

850 0

Darko Maras, predsjednik Nezavisnog sindikata „Socijalna pravda“ uputio je otvoreno pismo predsjedniku Vlade RH Andeju Plenkoviću i ministru rada i mirovinskog sustava Josipu Aladroviću

SLAVONSKI BROD, 30. ožujka 2020. – Pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani,
razočarani, povrijeđeni i ljuti, ne i iznenađeni smo viješću objavljenom u medijima (i samim načinom na koji je objavljena) da je Vlada Republike Hrvatske popustila pritiscima poslodavaca i da priprema lex specijalis zakon, donošenje kojeg će uslijediti uskoro, odredbama kojeg bi se privremeno, za vrijeme epidemije bolesti COVID-19, uredila određena prava i obveze iz radnih odnosa na način drugačiji nego što su ista uređena odredbama Zakona o radu, odnosno da će se tim Zakonom tijekom trajanja epidemije poslodavcima omogućiti ukidanje određenih prava radnika uređenih Zakonom o radu, kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu i ugovorima o radu i uređenje istih na način nepovoljniji za radnike, a što uključuje gotovo neograničenu mogućnost poslodavcima jednostrano:
(i) mijenjanje ugovorene plaće, materijalnih prava, radnog vremena, rada na izdvojenom mjestu rada, naknade plaće zbog prekida rada uzrokovanog epidemijom; razočarani, povrijeđeni i ljuti, ne i iznenađeni smo viješću objavljenom u medijima (i samim načinom na koji je objavljena) da je Vlada Republike Hrvatske popustila pritiscima poslodavaca i da priprema lex specijalis zakon, donošenje kojeg će uslijediti uskoro, odredbama kojeg bi se privremeno, za vrijeme epidemije bolesti COVID-19, uredila određena prava i obveze iz radnih odnosa na način drugačiji nego što su ista uređena odredbama Zakona o radu, odnosno da će se tim Zakonom tijekom trajanja epidemije poslodavcima omogućiti ukidanje određenih prava radnika uređenih Zakonom o radu, kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu i ugovorima o radu i uređenje istih na način nepovoljniji za radnike, a što uključuje gotovo neograničenu mogućnost poslodavcima jednostrano:

(ii) isključivanje odredbe o primjeni povoljnijeg prava za radnika, žurno slanje radnika na godišnji odmor, promjenu odluke o rasporedu radnog vremena, isključivanje obveza savjetovanja i traženja suglasnosti od radničkog vijeća i drugo.
Stava smo da se postojeća prava i obveze radnika (koje izravno imaju posljedice na njihov i njihovih obitelji gospodarski i socijalni status) i poslodavaca mogu, ako je nužno i kada je to nužno, mijenjati jedino u tripartitnom i bipartitnom socijalnom dijalogu i dogovoru o izmjenama ili vremenski ograničenom mirovanju pojedinih prava i obveza utvrđenih važećim propisima/aktima (Zakonom o radu, kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu, ugovorima o radu), a nikako lex specialis zakonom kojim bi se ta prava i obveze jednostrano narušila na nerazmjernu ekonomsku i socijalnu štetu radnika i korist poslodavca.
Podsjećamo i da je donošenje najavljenog lex specijalis zakona kršenje konvencija Međunarodne organizacije rada, Europske konvencije o ljudskim pravima i Europske socijalne povelje, na čije poštivanje se Republika Hrvatska obvezala, i to kršenje baš, kako primjereno, u razdoblju predsjedanja Republike Hrvatske Vijećem Europske Unije.
Nesporna je činjenica da i radnici i poslodavci imaju isti cilj – rast i opstanak pravne osobe, jer samo ostvarenje prethodno navedenog cilja i radnicima i njihovim obiteljima omogućava ostvarenje gospodarske i socijalne sigurnosti.
U ostvarenju prethodno navedenog cilja različit je, naravno, samo interes radnika i poslodavaca – radnicima je interes ostvarenje većeg prihoda, poslodavcima je interes ostvarenje većeg profita.
Jednako tako nesporna je činjenica da su radnici i njihovi predstavnici (sindikati, radnička vijeća) uvijek pokazali odgovornost i dokazali da znaju prepoznati povijesni trenutak u kojem je nužno da

tripartitno i bipartitno dogovorno tijekom određenog vremenskog razdoblja odreknu određenih prava i prihvate određene obveze u svrhu ostvarenja prethodno navedenog zajedničkog cilja i interesa društvene zajednice u cjelini.
A odgovornost i znanje prepoznati povijesni trenutak radnici i sindikati dokazali i pokazali su najbolje tijekom trajanja Domovinskog rata kada, i ako svjesni posljedica koje će za njih i društvenu zajednicu imati zakoni kojima je društveno vlasništvo pretvoreno u državno i državno u privatno, nisu provodili prosvjede i industrijske akcije.
Slijedno prethodno navedenom, nesporna je povijesna činjenica da nikakva opravdanja donošenju najavljenog lex specijalis zakona kojim bi se jednostrano nerazmjerno na štetu radnika i u korist poslodavaca narušila prava radnika i urušio njihov i njihovih obitelji gospodarski i socijalni položaj (primjerice samo, trajna i nepopravljiva šteta zbog nemogućnosti daljnjeg školovanja djece radnika na mogućnost zapošljivosti, konkurentnost na tržištu rada i posljedično kvalitetu njihovog budućeg življenja i socijalnog statusa).
Ne dvojimo da stvarna je namjera, svrha i cilj donošenja lex specijalis zakona kojim bi se prava i obveze radnika i poslodavaca jednostrano narušila na nerazmjernu ekonomsku i socijalnu štetu radnika i korist poslodavca preslika svrsi i cilju zakona donesenih početkom devedesetih godina prošlog stoljeća – dakle također u uvjetima životne i gospodarske ugroze, tada ratnom agresijom – kojima je provedena pretvorba društvenog u državno vlasništvo kao priprema pretvorbe društvenog u privatno vlasništvo na način da je odabranim podobnicima omogućeno stjecanje prvog milijuna, češće prvih milijuna, bez ulaganja i jedne kune vlastitog kapitala.
A posljedice provedbe tih zakona, naravno ne po odabrane podobnike, nego po društvenu zajednicu i državu (a znamo da država je njezina prirodna dobra i građani) su trajna i nepopravljiva šteta značajno veća od štete koja je posljedica ratne agresije i ratnih razaranja.
Dakle, cijenimo da stvarna je namjera, svrha i cilj donošenja najavljenog lex specijalis zakona kojim bi se prava i obveze radnika i poslodavaca jednostrano narušila na nerazmjernu ekonomsku i socijalnu štetu radnika i korist poslodavca iskoristiti sadašnje vrijeme i okolnosti životne i gospodarske ugroze korona virusom SARS—CoV-2 koji uzrokuje bolest COVID-2019 za novi ‘lov u mutnom – ‘ostvarenje ciljeva dijela (gramzivih) poslodavaca – pogrešno označavanih časnim nazivom poduzetnik – stjecanja nekih novih prvih milijuna ili nekih dodatnih milijuna sada i odmah neovisno o posljedicama po društvenu zajednicu i sve ostale građane a dugoročno i po njih same, što je u ekonomskoj znanosti poznato kao predatorski kapitalizam.
Nesporno kako i sadašnja Vlada Republike Hrvatske i gramzivi poslodavci nisu ništa naučili iz pogrešaka Vlade Republike Hrvatske od prije desetak godina (znane kao Vlada Zorana Milanovića, koji i sada kao predsjednik Republike Hrvatske nudi jednako rješenje – mudri nauče iz iskustava drugih, a oni drugi ne nauče ni iz svojih), kada su smanjivanjem prava radnika smanjivali njihove prihode, smanjivanjem njihovih prihoda smanjivali njihovu i njihovih obitelji kupovnu moć, smanjivanjem kupovne moći smanjivali potrošnju, smanjivanjem potrošnje smanjivali potražnju i proizvoda i usluga, smanjivanjem potražnje smanjivali broj zaposlenih radnika, smanjivanjem potražnje i smanjivanjem broja zaposlenih radnika smanjivali prihode i istovremeno povećavali rashode (socijalna davanja) državnog i lokalnih proračuna … i tako ispočetka, što je sve osnova ekonomske znanosti znana kao i zvana recesija.
Dakle, da pojednostavimo, zaboravljaju da su ti isti radnici, kojima donošenjem lex specijalis zakona kojim bi se prava i obveze radnika i poslodavaca jednostrano narušila na nerazmjernu ekonomsku i socijalnu štetu radnika i korist gramzivih poslodavca, ujedno i kupci proizvoda i usluga (tih istih gramzivih poslodavaca) i uplatitelji u državni i lokalne proračune.
Nesporno da i Vlada Republike Hrvatske i poslodavci opredijelili su se radije za naučeno početkom devedesetih godina prošlog stoljeća i ciljeve tada ostvarene.
Neki, dakle, ipak su jednakiji.
Tim postupanjem Vlada Republike Hrvatske, neovisno o svemu dobrom i pozitivnom što je do sada tijekom ove ugroze napravila, na čemu joj odajemo priznanje i neupitnu potporu, radeći na nerazmjernu ekonomsku i socijalnu štetu radnika i korist poslodavca, te štetu građana i društvene zajednice u cjelini ne zaslužuje podršku sindikata, radnika i građana. 3 / 3

Zaključno, stava smo da nije vrijeme, nema potrebe i štetno je u vrijeme sadašnje životne i ekonomske ugroze korona virusom SARS—CoV-2 koji uzrokuje bolest COVID-2019 donošenje lex specijalis zakona kojim bi se prava i obveze radnika i poslodavaca jednostrano narušila na nerazmjernu ekonomsku i socijalnu štetu radnika i korist poslodavca iz razloga jednakih razlozima zbog kojih je početkom devedesetih godina u vrijeme životne i ekonomske ugroze ratnom agresijom bila pogrešna provedena pretvorba i privatizacija.
Lijep pozdrav!

Related Post