Tekst Franjo Samardžić, Foto Jakša Samardžić
NOVA GRADIŠKA, 27. srpnja 2024. – Drva industrija „Stjepan Sekulić“, zajedno s ostalim propalim tvrtkama, već je u ropotarnici nekada snažne novogradiške industrije. Kada bageri završe rušenje i slegne se prašina na mjestu gdje se proizvodio poznati namještaj u bivšoj državi i Sovjetskom savezu niknuti će trgovački centar.
Iako za prolivenim mlijekom ne treba plakati mnogi njegovi još uvijek živi radnici i članovi njihovih obitelji će se s sjetom sjećati vremena provedenih u njenim proizvodnim halama, na kraju i vremena štrajkova i borbe da se spasi što se spasiti da i sačuva tvrtka i radno mjesto koje je hranilo obitelj. Podsjetimo, da je Sekulić imao i do 2000 radnika i u udžbenicima istican kao primjer uspješnog proizvođača namještaja s dugom tradicijom koji su tzv. „kištre” razvozile po bivšoj Jugoslaviji, a vlakovi u sadašnju Rusiju. Kada su „kištre“ i vlakovi s namještajem prestale izlaziti iz tvorničkog kruga znalo se da je voda došla do grla, ali je kod radnika postojala nada i nisu vjerovali da će Sekulić na kraju propast, a oni završiti na burzi rada.
Neobična privatizacija, a potom i stečaj otvoren pod neobičnim okolnostima zabili su posljednji čavao u lijes novogradiške drvne industrije. Stečaju je prethodio postupak likvidacije koji su pokrenuli tadašnji vlasnici, a tadašnja Uprava je smatrala da za stečaj nema razloga. Kako su govorili likvidacija ne znači prestanak rada drvne industrije u Novoj Gradiški jer su uz salon namještaja namjeravali zadržati tvornicu stilskog namještaja Slavonija radinost i proizvodnju namještaja koji je imao prođu na tržištu, dakle i dio radnika. Treba reći da se u postupku likvidacije moraju namiriti sva potraživanja vjerovnika pa i radnika. U pravilu tvrtke koje idu u stečaj nemaju novca ni imovine iz kojih se mogu u cijelosti namiriti vjerovnici. Sa Sekulićem nije bio takav slučaj. Kako je kazao stečajni upravitelj Zdenko Bešlić u trenutku pokretanja stečajnog postupka imovina Sekulića je bila procijenjena na 130 milijuna kuna, a utvrđene obveze prema vjerovnicima iznosile su samo 30 milijuna kuna.
Trgovački sud u Slavonskom Brodu otvorio je stečajni postupak i prvu javnu dražbu oglasio za 28. ožujka 2011. godine i prodaju navedenih nekretnina po početnim cijenama koje su, kako je navedeno, jednake procijenjenim i utvrđenim vrijednostima te ispod navedenih cijena se ne mogu prodavati na tom ročištu. Od tada je održano četrdesetak javnih dražbi da bi na posljednjoj od onoga što je ostalo od Sekulića i nije prodano – nekretnine pogona Tvornica u Ulici Petra Svačića – kupila zagrebačka tvrtka KorBox na ročištu održanom 30. siječnja 2019. godine.
Sada je sve to prošlost, a skora budućnost je da će Nova Gradiška dobiti još jedan poveći trgovački centar na 20.000 kvadrata. Kakav i s kojim sve sadržajima uskoro ćemo saznati. Kada se uskoro modernizira željeznička pruga prema Slavonskom Brodu, izgradi pothodnik i uredi željeznički kolodvor bit će to malo ljepši dio Nove Gradiške.
