SUDBINE I NEDAĆE

762 0

Živimo u vremenu koje je obilježeno brojnim lošim sudbinama koje su pritisnule pojedince i cijele obitelji. Neki misle da za njih izlaza i rješenja nema. Bude se nemirni, ako uopće spavaju i posežu za „smirenjem“ koje se zove

kava, cigareta, alkohol ili vlastita ruka kojom, misle, da završavaju sve nedaće. Ali i vlastiti život. S tim se ne miri, iako na to pomišlja, Ana iz pisma koje smo dobili.

 

Ako ne možete pomoći makar pročitajte ovo pismo koje nije samo vapaj, a uvjeren sam ni obmana. Može poslužiti za razmišljanje o ljudima koje svakodnevno srećemo, ne pogledamo ih dobro u lice i ne znamo njihovu životnu sudbinu. Zapitajmo se tko je od nas slijedeći u Aninom redu?

 

Poštovani, zovem se Ana, imam 23 godine. Živim sa svojom samohranom mamom i malom sestrom. Htjela bih ovim putem pomoći svojoj mami. Samo problem je sto ne znam kako. Moja mama je prije godinu dana ostala bez posla, tata nas je napustio prije dvije godine i od onda se ne brine što će biti s nama. Ja sam isto radila i bilo je sve u redu, dok se nisam prije šest mjeseci razboljela. Imam tešku i rijetku bolest, multiplasklerozu, nazvana Gillyan barre syndrom.Svi smo ostali u šoku kada je utvrđena dijagnoza. Od tada sam bila u bolnici na liječenju i terapijama.Kako moja mama ne radi i kako ni ja vise ne mogu raditi ostali smo skoro bez svega.Kako je moje liječenje bilo skupo morali smo prodati skoro sve.Posto moram piti lijekove i nastaviti s terapijom, koju vise ne možemo platiti, mama razmišlja da prodamo i ono malo sto nam je ostalo.

 

Najviše mi je žao moje male sestre jer zbog mene i moje bolesti ne možemo vise živjeti normalno.Svaka kuna koja je odlazila na hranu sada odlazi na lijekove i terapiju.Ponekad bih sjedila u sobi i pitala se da li ovo ima sve smisla, pomišljala sam i na najgore stvari. Da mene nema do ovoga ne bi ni došlo, ali tada mi prođe kroz glavu, što bi moja mama i sestra bez mene i koliko bi im boli nanijela.Tada sam odlučila da pokušam im pomoći.Makar na ovaj način, da pokušam poslati mailove ljudima. Da pročitaju i podijele ovu priču sa mnom.Da pokušaju razumjeti zašto sam se odlučila na ovaj korak. Znam da su ljudi u današnje vrijeme skeptični i nepovjerljivi na ovakve mailove. Meni je ovo jedini izlaz da pokušam pomoći svojoj obitelji i zamoliti tko god pročita ovaj mail da nam barem malo pomogne da stanemo na noge.Najviše mi je žao u cijeloj ovoj priči moje male sestre, jer mama koliko god se trudila da nađe posao i ono sto zaradi sa čišćenjem potroši na moje liječenje.Molim dobre ljude ako žele pomoći sa hranom, odjećom ili slično,da mi se jave na ovaj mail analjub1988@hotmail.com ili na moj broj mobitela.095/896-0768.

 

Bila bih zahvalna svima koji samo da pročitaju ovaj mail,puno bi mi značilo.

 

S poštovanjem, Ana.

Related Post