NOVA GRADIŠKA, 1. veljače 2010. – U svom domu u Prvči posljednjih godina intenzivno slika i stvara poznati slikar Tomislav Petranović – Rvat. O tome što radi, koje su njegove likovne preokupacije i što misli o kulturnim događanjima i uopće o životu u Novoj Gradiški, razgovarali smo početkom godine.
Mapa posvećena Vukovaru
Posljednjih sam godina napravio puno toga, a u posljednjih nekoliko mjeseci radim jednu trilogiju. U lipnju prošle godine imao sam u Zagrebu u Galeriji židovske općine izložbu velike mape od 21-nog lista koju sam nazvao Knjiga od muke. Posvećena je holokaustu i na sebi nosi hebrejska slova. Ovih sam dana dovršio mapu posvećenu Vukovaru. Nazvao sam je Knjiga od tmine – vukovarske elegije. Sada pripreman treću mapu koja će se zvati Knjiga od suza. Sve sam ih uvjetno nazvao knjige iako one to nisu. Unikatni radovi su rađeni u tehnici sepie i akvarela veličine 76 x 56 cm na vrlo finom papiru koji je ručno rađen.
Mapa posvećena Vukovaru ima 24 lista s naslovnicom. Svaki list je na neki način priča za sebe. Cijela mapa obrađuje tematiku Vukovara u Domovinskom ratu. Radio sam je kao jednu svevremensku stvar. Mirne savjesti mogu reći, iako će to možda nekome izgledati pretenciozno, da bih je nazvao jedna mala hrvatska geldika, jer u njoj obrađujem stradanja Vukovara na način da ga prikazujem kao jednu općeljudsku tragediju, neobojanu političkim ili dnevnopolitičkim bojama. Nije rađena kao prigodničarska stvar. Ona ima duboki smisao i duboku tematiku i svevremensko ozračje. U kontaktu sam s relevantnim ljudima iz Vukovara i sa gradonačelnikom. Imam obećanje da će me doći posjetiti i pogledati mapu i da se dogovorimo o njenoj daljnjoj sudbini. Za mapu zna i ministar kulture Božo Biškupić. Kada je počeo Domovinski rat, u Zagrebu sam 1991. godine imao izložbu mape koja se zove Gologota Kroatika gdje sam također u tehnici sepia, tuša i akvarela prikazao sve relevantno što se događalo u Domovinskom ratu. Mapa o Vukovaru ima za mene izuzetno značenje. Rađena je za veliko vremensko razdoblje i u njoj nema lažnoga domoljublja ili nacionalnog kiča kao što se to bezbroj puta kod nas dogodilo. Radile su se prigodničarske stvari koje nemaju dublju dimenziju. Ova unikatna mapa ima poruku koja ostaje trajno i ima općeljudsku dimenziju.
Bez izložbe u Novoj Gradiški
Ima li izgleda za izložbu u Novoj Gradiški? Ne znam da li ima izgleda za izložbu. Meni se čini, na veliku žalost, da naš grad, koji je dao dosta ljudi iz kulturnog miljea, nema sluha za prave vrijednosti. Što se tiče izložbe, mislim da to neće biti uskoro. Prvo nema interesa od strane kulturnog establišmenta, a drugo kazuje stara biblijska poslovica da nitko nije prorok u svome selu. Prema tome ne nadam se izložbi u Novoj Gradiški, iako mogu mirne savjesti reći da sam u svom bogatom likovnom životu imao mnogo izložbi od Pariza, New Yorka, Rima, Toronta i drugih svjetskih gradova. U Zagrebu sam imao nekoliko izložbi. Nekoliko mojih slika nalazi se u Vatikanskom muzeju, dakle nije to baš mačji kašalj. U Novoj Gradiški do sada nisam imao izložbi niti se itko zainteresirao. Slika je to naše kulturne baruštine. Ne mogu naći točan razlog tome iako sumnjam u mnoge stvari. Jednostavno ovdje nema razumijevanja za kulturne vrijednosti. Nema sluha. Rekao bih da Nova Gradiška nije izuzetak i da je opća kulturna klima u cijeloj Hrvatskoj svedena na jedan vrlo loš nivo. Iako ima takozvanih kulturnih događanja, mnoga od njih nemaju svoj duboki značaj u nacionalnoj kulturi. Očekujem da gradonačelnik razdrma žabokrečinu Nova Gradiška je dala dosta znamenitih ljudi u raznim oblastima života. Čini se da se o njima nikada nije vodilo dovoljno računa ? Naša sredina živi otprilike po poslovici «da susjedu krepa krava». To je takav sustav. U Požegi , Slavonskom Brodu, Vukovaru i drugim mjestima se nešto događa. U Novoj Gradiški je žabokrečina. Nadam se da će novo gradsko rukovodstvo na čelu s gradonačelnikom Josipom Vukovićem razdrmati tu žabokrečinu, tu ustajalu močvaru koja se godinama stvara.
Političari nesposobni, bez morala i odgovornosti
Ako bude interesa grada, da li bi Novogradiščani ipak mogli vidjeti Vašu izložbu? Bilo je već obećanja i dogovora sa gospođama iz Gradskog muzeja. Razgovarali smo o izložbi, međutim, to je sve bilo luk i voda. Danas je, sutra nije, tako da danas nemam više nikakvih iluzija. Obećavali su mi brda i doline. Kada je trebalo to realizirati, izvlačili su se. Jednostavno je nizak nivo kulturnoga stanja u cijelom našem gradu. Nova Gradiška je opća žabokrečina. Možemo isto govoriti i o gospodarstvu jer je naš grad bio mali centar regije. Nova Gradiška je izgubila kompas u svemu. Uništena je industrija, a buja trgovina i trgovački lanci. Nova Gradiška je, mogu slobodno reći, jedna siva zona. Nadam se da će ljudi na vlasti u gradu uzdrmati to stanje iako će to biti jako teško jer su od ranije stvoreni loši uvjeti. Sjećam se samo Nektara za koga sam kao gimnazijalac radio etikete za njihove proizvode, bio je respektabilan u cijeloj bivšoj državi. Izgubio se kao magare u magli. Sada je prazna površina o kojoj se spore ne znam kakvi tipovi. Sjećam se isto tako Tanga koji je bio jedan od najjačih metalskih industrija i Sekulića koji je bio brand u industriji namještaja. Isti je slučaj i s ostalim tvrtkama. U Novoj Gradiški kao da se netko utrkuje da napravi što veću štetu zajednici, a korist svojim džepovima. Da li je problem je u nesposobnim ljudima? Ne samo o nesposobnim već o ljudima koji nemaju morala i odgovornosti. Busaju se u prsa i viču da su domoljubi, tvorci nove države. Kada treba dati sebe onda svi bježe, a pojavljuju se samo kada su izbori jer je najunosnije zvanje biti političar. Ni jedan političar nije odavde otišao gologuz.
