Autor: Krešimir Slobodnjak
Za ovu objavu odlučio sam se za Tulove grede meni najljepše i najfascinantnije stijene na Velebitu. Riječ je o stijenovitom grebenu izrazito strmih kukova izgrađenih od vapnenačkih stijena. Taj prirodni fenomen dugačak je oko 1 km sa mnoštvom pukotina, stijena, stupova. Najviši vrh na Tulovim gredama nalazi se na 1120 m nadmorske visine. Sa njih se pruža prekrasan pogled na ostali dio Nacionalnog parka Južni Velebit u pravcu Starigrada, pravcu Sv. Roka te pogled na Ravne kotare, Novigradsko i Karinsko more i obalu u smijeru mjesta Ražanac.
Naravno najupečatljivija građevina sa vrha je Majstorska cesta sagrađena u 19. stolječu sa koje je i jedino moguć pristup Tulovin gredama. Alternativni pravcim pristupa Tulovim grdama nisu preporučljivi zbog minski sumljivog područja. Početak gradnje ceste datira još u 1827 godini a glavni konstruktor je bio Josip Kajetan Knežić. Dugo vremena ta je cesta bila glavna prometna poveznica Like i unutrašnjosti sa ovim dijelom Dalmacije. Danas se na cestu dolazi sa prometnice Zaton Obrovački – Maslenica te se cesta proteže sve do Sv. Roka u Lici. Naravno cesta više nema toliku prometnu važnost ali je tijekom turističke sezone veoma korištena uglavnom u turističke svrhe. Omiljena je i destinacija brdskih biciklista što zbog ljepote okoline, podnošljivog nagiba i kvalitete makadama.
Uspon na sam vrh Tulovih grda nije jednostavan, iziskuje određeno iskustvo, na markiranoj stazi postoji nekoliko klinova i sajli koji planinarima pomažu kod uspona. Za osobe sa manjkom iskustva, prikladne obuće i one koji se boje visine nije preporučljivo da se penju na sam vrh. Do sredine uspona ne postoje nikakve opasnosti od ozljeda dolazi se u podnožje samih stijena te se već i na toj lokaciji može diviti ljepoti krajolika.
