Religija je složena i raznovrsna društvena pojava pa ne postoji jednoznačna definicija. Na poseban način ju definiraju antropolozi, sociolozi, povjesničari… Iako postoji više definicija polazi se od toga da religija nije samo odnos čovjeka
i božanskog i nije ograničena samo na vjersko učenje i obrede. Pojam dolazi od latinske riječi religare što znači svezati. Religija obično uključuje ideju spasenja zajednice i pojedinca koji u taj poredak vjeruju.
Religija je sustav uvjerenja i bogoštovlja neke zajednice koja uključuje skup simbola koji izazivaju osjećaje obožavanja ili strahopoštovanja, a povezani su s ritualima (obredima) ili ceremonijama u kojima sudjeluje zajednica vjernika. Religija je vjera u Boga.
Religija je dogovoreni pogled na svijet i pojedincu daje osjećaj smisla i svrhe života.
Bitni sastavni elementi religije su : sistem vjerovanja , kompleksi najrazličitijih osjećaja i praktični kao skupovi obreda,magičnih čina,kultova.
Vidovi religijskih organizacija
Svaka religija obuhvaća zajednicu vjernika, ali postoje različiti načini organizacije tih zajednica. Iz toga proizlazi podjela na crkvu, sektu, denominaciju i kult.
1. Crkva – velika vjerska zajednica, čvrsta i institucionalizirana, s formaliziranom strukturom vjerovanja, rituala i unutarnje organizacije moći. Ne zahtijeva se posebno osobno sudjelovanje vjernika. Svećenstvo je profesionalno i posebno školovano.
2. Sekta je grupa sljedbenika nekog posebnog vjerskog mišljenja ili pravca koji se odvojio od crkve . Crkva i sekta su stoga u stanju uzajamne otvorene ili latentne nepodnošljivosti, te jedna drugu osporavaju.
Denominacija je sekta koja se institucionalizirala i napustila stanje otvorenog protesta prema crkvi ili društvu (metodisti, baptisti, adventisti).
Male vjerske zajednice ili sekte danas slabije djeluju u Novoj Gradišci. Domovinski rat je učvrstio djelovanje velikih konfesionalnih zajednica.
Velike vjerske zajednice ih ne razumiju, javnost ih naziva “subotarima” ili “novovjercima” ističući kako njihova vjera nije prava nego proizvod izokrenutih vjerskih nazora.
Svaki pojedinac koji promijeni vjeru traži bijeg od nemira, nezadovoljstva i iskustva praznine smisla. Manja vjerska zajednica mu služi za duhovno opuštanje
a) onemogućavanje napredovanje na poslu
b) ismijavanje od uže i šire sredine u kojoj žive
d) ismijavanje na poslu ili školi
e) neprilike zbog odbijanja služenja vojnog roka
f) neprilike zbog nedolaska subotom na posao ili u školu
g) sukob s pretpostavljenima itd.
Ustav RH garantira svim vjerskim zajednicama jednakost i ravnopravnost pred zakonom što se najbolje vidi u 38, 40.i 41.članku . Članak 40.
Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja. Prema članku 38.Ustava jamči se sloboda vjerskog mišljenja i izražavanja misli a to znaći slobodu tiska,govora i javnog nastupa te se zabranjuje cenzura.Osnovana je Udruga za vjersku slobodu u RH, koja se bori za prava vjernika.
Može se primijetiti da ih neprilike drže još više na okupu te su sigurni u svojoj zajednici :
1. Traganje za pripadnošću (osjećaj za zjedinicu)
Mnoge su tradicionalne društvene zajednice ugrožene ili uništene, mnogi se osjećaju kao bez korijena i sami. Odatle potreba da nekamo pripadaju.
Čini se da sekte nude: ljudsku toplinu, pažnju i podršku u svojim zajednicama u kojima osoba osjeća zaštitu i sigurnost. Nude bratsku komunikaciju i potpunu ljubav prema bližnjemu,pomoć pri izgradnji kuće ili stana, pomoć pri zapošljavanju.
2. Traganje za kulturnim identitetomi
U mnogim zemljama Trećega svijeta i zemljama tranzicije ,društvo se nalazi u stanju duboke razdvojenosti od tradicionalnih kulturnih, moralnih,društvenih i religioznih vrednota, koje su potrebne , posebno mladima za formiranje svog identiteta.
3. Potreba za priznanjem i osobitošću
Ljudi ne žele biti anonimna masa , broj ili član bez lica u gomili. Oni žele da se osjete važnima, prihvaćenima, da im se prilazi osobno i s poštovanjem. Čini se da sekte nude: određenu brigu za pojedince, jednaku šansu za služenje i upravljanje, mogućnost da se razviju vlastiti potencijali, priliku da se pripada jednoj elitnoj grupi.
4. Traganje za transcedencijom
Čovjek traži i ono što je skriveno, mistično, traži sve ono čime bi mogao promijeniti vlastitu egzistenciju i što bi mu dalo životni smisao. Drugim riječima, čovjek traga za transcedencijom. Male vjerske zajednice i sekte nude životni smisao za spasenje, kršćanske sekte nude biblijski odgoj, obećavaju olako primanje darova Duha Svetoga i duhovno ispunjenje. Koriste se raznim meditacijama i kontenplacijama a koriste i bioenergiju za lječenje svojih članiva ( rukopolaganje). Osim spomenutih zajednica i konfesionalnih religija danas je masovna kultura preplavljena s desetak kvazi-istočnih religija koje su sa zapada (SAD-a) ušle na mala vrata u naše krajeve i izmiješale se s tradicionalnim gnostičkim, teozofskim i antropozofskim vjerovanjima, spiritističkim kultovima i sektama koje ističu dolazak “DOBA VODENJAKA “tj, novog zlatnog doba.
5.Potreba za duhovnim vodstvom
U mnogim obiteljima nedostaje istinska roditeljska potpora i strpljivo vodstvo. Također i u tradicionalnim većim religioznim zajednicama zanemareno je osobno zalaganje odgovornih u crkvi za strpljivi odgoj i vodstvo u duhovnom životu.
Čini se da sekte nude: vodstvo i orijentaciju karizmatskih vođa. Osoba učitelja, vođe, gurua ima važnu ulogu u povezivanju učenika. U nekim slučajevima se radi o svojevrsnoj histeričnoj odanosti utjecajnom duhovnom vođi koji se naziva:mesija, prorok, guru, vođa.Mladi traže moderne oblike duhovnog vodstva.
6.Potreba za vizijom, novim svijetom, dobom Vodenjaka ( New Age )
Živimo u svijetu koji je zabrinut za svoju budućnost (ekološki i ratovima zagađen) i u takvoj situaciji mnogi se osjećaju očajnima i životno ugroženima, bez pomoći i snage. Ne vjeruju više tradicionalnim religijama i traže nove znakove nade da izađe iz svoje nemoći.
7. Povećava se mogućnost sukoba između kultura i civilizacija te se zato rješenje pokušava pronaći u sinkretizmu i ekumenizmu..
8. Potreba za sudjelovanjem i angažmanom ,te sudjelovanjem u donošenju odluka i predviđanja kojima se stvara novi svijet
MALE VJERSKE ZAJEDNICE U NOVOJ GRADIŠKI
Danas se stvaraju novi načini vjerovanja i razmišljanja o Bogu, kako unutar kršćanstva, tako i izvan njega, a to pogoduje nastanku malih vjerskih zajednica. Na području Nove Gradiške dieluju:zajednica Adventisti sedmog dana (ulica:V.Nazorabr 6.)
Crkva Jehovinog kraljevstva u ulici A.Stepinca19., Baptistička zajednica u ulici Mala1. te Pentakostalna zajednica u formiranju…itd. To su danas male vjerske zajednice sa stotinjak članova.Organiziranost i međusobna suradnja vjernika unutar zajednice svakim je danom sve bolja, ali je slaba suradnja s drugim vjerskim zajednicama.
1. Adventisti sedmog dana
Otac adventizma je William Miller koj je prema knjizi Danijelovoj tvrdio da će Krist ponovo doći 21.ožujka 1844.god. Proročica Ellen G.White je govorila da svoja viđenja prima od Boga te je Krist uistinu došao,ne na zemlju,nego na Nebo, kako bi svijet očistio od grijeha i ponovo uspostavio red i slavljenja subote.
Važnija adventistička vjerovanja su:
1) Vjeruju u Sveto Pismo kao jedinu Božju objavu, ne vjeruju u Crkvene dogme.
2) Svetom Trojstvu daju druga objašnjenja, za razliku od Crkve: Bogu, Ocu i Sinu pripisuju Božansku narav, a o Duhu Svetom govore nejasno i tvrde da je to samo Božja sila, tj. jedna božja kreacija.
3) Crkva: “Ako se tko ne prporodi vodom i Duhom Svetim neće unići u kraljevstvo nebesko”. (Iv. 3,5) Prema Adventistima samo odrastao vjernik može biti kršten i protiv su krštenja male djece.
4) Sv. Ispovijed ili skrament pokore niječu, iako je ovaj sakrament temelj Kršćanstva. Smatraju da samo bog oprašta grijehe.
5) Štovanje svete subote.
6) Za adventiste čovjek je biće od duše i tijela. Duša nije besmrtna. Kad čovjek umre, tijelo se raspadne, a duša ostaje u grobu u besvijesnom stanju i to na isti način duše dobrih i zlih. Krist svojim drugim dolaskom podaruje pravednima i dobrima Kraljevstvo Nebesko, odnosno besmrtnost, a zlima oganj.
7) Ne priznaju postojanje PAKLA jer će Krist Sotonu i sve zle duše uništiti u gorućoj sumornoj jami. Ne postoji ideja pakla kao mjesta na kome sve zleduše psihički ispaštaju do drugog Kristovog dolaska. Itd.
2. Jehovini svjedoci
Charles Taze Russel rođen 1852. g. u Pittsburgu Nauk o Trojstvu po njihovu je mišljenju besmislen, nebiblijski, poganski, to je Sotonin izum. Duša Čovjeka nije besmrtna. Isus Krist je prvi i jedino izravno Božje stvorenje. Krist je izvorno bio arkanđeo Mihael. Božić i Uskrs smatraju “poganskim svetkovinama”.Jehovini se svjedoci skupljaju u svojim “dvoranama kraljevstva” kako bi proučavali Bibliju i “Kulu stražaru”, a sastanak započinju i završavaju molitvom.
Oni samovoljno tumače Sveto pismo . Ističu postojanje samo jednog Boga sa imenom Jehova (JHVH). Ne priznaju sveto trojstvo jer tvrde da je bog jedan i nedjeljiv. Isusa Krista priznaju kao proroka i kao više duhovno biće koje je uskrsnulo i uzašlo na nebo. Jehovini svjedoci tvrde da su se neka proroštva ispunila u užasima obaju svjetskih ratova, u potresima, epidemijama, gladi, nacističkim i komunističkim progonima. Jehovini svjedoci propovjedaju “tisućljetno kraljevstvo” poput drugih suvremenih sljedbi.
3.Baptisti
Za razliku od ostalog svijeta, gdje se baptizam pojavio u 17.st., u Hrvatskoj se pojavljuje 1923. g. u Osijeku. Program rada svih baptističkih zajednica u Hrvatskoj usklađen je s programom vanjske baptističke zajednice.
Baptisti se dijele:
1) Zajednica Kristovi učenici
2) Njemački Baptisti Dunkeri
3) Apostolska kršćanska Crkva
Baptisti u N.Gradiški sastaju se jedamput tjedno, i to nedjeljom, a ne kao adventisti subotom. Vjerski obred se održava u maloj kućici u ulici Mala1. Baptisti su tolerantni ljudi prema ostalim vjer. zajednicama i kao pravi kršćani pokušavaju živjeti u Duhu Sv. Pisma. Kao i ostale zajednice vjeruju da je njihova vjera ona prava.
4.Kristova Pentekostalna crkva
Zajedničko ime “pentekostalizam” (duhovnjaštvo), obuhvaća brojne zajednice koje su međusobno različite, vjerujući u jednu izravnu obuzetost, koja se očituje čudesnim darovima Duha Svetoga. Oni ne priznaju sakramente u katoličkom obliku, nego imaju obrede, dva glavna, krštenje i Gospodnja večera, te tri sporedna, obred prinošenja djece (roditelji zajedno sa zajednicom mole za zdravlje djece), vjenčanje i obred pokapanja mrtvih. Korijeni pentekostalizma sežu do anglosaskog-sjevernoameričkog pokreta obnove i metodističkog i baptističkog pokreta spasa koji su se pojavili koncem 19. stoljeća. Metodistički propovjednik Thomas Ball Barratt porijeklom iz Osla, prenio je pokret u Norvešku, Njemačku i Švicarsku, a nakon toga i u Italiju, Rusiju itd.
Što je “New Age” (Novo doba)?
O tom pokretu, koji ne možemo pravo niti definirati, jer “nema imena”, kako se izražava M. Ferguson, a nadvisuje i proniče mnoge druge današnje protukršćanske pokrete, nije neka centralistički oblikovana organizacija. Nju tvori široka mreža pokreta, škola mišljenja, nastojanja da se, navodno, izgradi “novi humanizam na planetu”, “pravo oslobođenje čovjeka”, prekid s ključnim zasadama Zapadnog (kršćanskog) mišljenja i Zapadne (kršćanske) kulture, dapače, “prekid s dosadašnjom poviješću religija”. Oni kažu da s trećim tisućljećem počinje nešto posve novo stvaranje kozmičke svijesti čitavoga čovječanstva.
Ta svijest ima pronicati i obuhvatiti sva područja čovjekova mišljenja i rada Pojedinosti su samo izražaji cjeline a ona “odražava božansko”. Vjeruju u postojanaje duše prije sjedinjenja s tijelom, a nakon smrti, duše se sele (reinkarnacija), duše se inkarniraju u cilju čiščenja sve dok se ne smire u “sveopćoj kozmičkoj energiji”. Duša je, kažu, “dio kozmičke energije”. Duša jednako prožima minerale, biljke i životinje, bez bitne razlike. Zato se po ovim učenjima “čovjek bitno ne razlikuje od drugih živih bića
ZAKLJUČAK
Nakon dugotrajnog istraživanja ovog religijskog fenomena pokušat ćemo izvesti zaključa :
1) Male vjerske zajednice ne priznaju pojedine dogme Crkve (božanske istine koje se racionalno ne dokazuju).
2) Neke ne vjeruju u Božansku Isusovu prirodu.
3) Ne priznaju postojanje svetaca, pa i Majke Božje.
4) Trojstvo je temelj kešćanske istine, ali ga one ne priznaju, a razlikuju se i u odnosu prema sakramentima (npr. Krštenja, svete ispovijedi, ženidbe itd.)
5) Razlikuje im se odnos prema suboti i nedjelji.
6) Razlikuju se međusobno i po učenju o besmrtnosti duše ( da li duša odlazi u nebo ili ostaje u grobu s tijelom koje se raspada “duša sanja”).
7) odnosu prema Crkvi i Papinstvu itd.
Osim spomenutih zajednica i konfesionalnih religija danas je masovna kultura i tržište preplavljeno s desetak kvazi-istočnih religija koje su sa zapada (SAD-a) ušle na mala vrata u naše krajeve i izmiješale se s tradicionalnim gnostičkim, teozofskimi,,transcedentalne meditacije,gatanjima i horoskopskim vjerovanjima, spiritističkim kultovima i sektama koje ističu dolazak “DOBA VODENJAKA” tj. novog zlatnog doba. Ove oblike religijske svijesti danas nazivamo “religije mladih”.
Prof.
Branko Kolić,viši knjižničar.
Popis literature:
1. PEDAGOŠKA ENCIKLOPEDIJA, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1989.
2. SUVREMENO DRUŠTVO I SOCIOLOGIJA /zbornik radova/, Globus, Zagreb, 1986.
3. Supek, Rudi : Ispitivanje javnog mnijenja
4. Sociologija, Georges Gurtvitch, Naprijed, Zagreb, 1966.
5. Revija za sociologiju 1-2, Sociološko društvo Hrvatske, Zagreb, 1989.
6. Zvonarević, Mladen : Socijalna psihologija, Školska knjiga, Zagreb, 78.
7. Petz, Boris : Psihologijski rječnik, Prosvjeta, Zagreb, 1992.
8. RELIGIJA I DRUŠTVO /Zbornik tekstova/, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1988.
9. Jukić, Jakov: Religija u modernom industrijskom društvu, Crkva u svijetu, Split, 1973.
10. Čimić, Esad : Drama ateizacije, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 1974.
11. Pavičević, Vuko : Sociologija religije sa elementima filoz. Religije, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1970.
12. Pulišelić, Stjepan : Osnove sociologije /XV dopunjeno izdanje/, Narodne novine, Zagreb, 1989.
13. Mandić, Oleg : Od kulta lubanje do kršćanstva, Matica Hrvatska, Zagreb, 1954.
14. Henry, Lucien : Porijeklo religije, Zagreb, 1946.
15. Lovenc, Borislav : Psihologija i filozofija religije, Beograd
16. Sergejev, Dimitrije : Otuđen čovjek, Suvremena misao, Zagreb, 1974.
17. Fojerbah, Ludvig : Predavanje o suštini religije, Kultura, Beograd,1974.
18. Bahtijarević, Štefica : Religijsko pripadanje, Zagreb, 1975.
19.Dirkem, Emil : Elementarni oblici religijskog života, Prosveta, Beograd, 1982.
20. Bronisloav, Malinovski : Magija, nauka i religija, Prosveta, Beograd, 1971.
21. Vrcan, Srđan : Od krize religije k religiji krize, Školska knjiga, Zagreb, 1986.
22. Dugandžija, Nikola : Kriza i religija, Školske novine, Zagreb, 1986.
23. Bratz, Wilhelm : Sekte danas /nauk, organizacija, rasprostranjenost/, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1984.
24. Kuvačić, Ivan : Obuzdana utopija /prilozi proučavanja suvremenog društva/, Naprijed, Zagreb, 1986.
25. Kalin, B. : Povijest filozofije, Školska knjiga, Zagreb, 1989.
