DAVOR, 23. svibnja 2014. – U utorak, 20. svibnja požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je rodnu župu Davor te u crkvi Marije Kraljice i sv. Jurja predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojega je krstio Stjepana,
šesto dijete u obitelji Branka i Ljerke Štivin. Dobrodošlicu mu je uputio župnik Goran Kovačević. Biskup je pozdravio sve nazočne i istaknuo kako je uskrsli Isus Krist, pobjednik nad smrću, među nama prisutan razlogom radosti ovog susreta te pobjeda života u obitelji Štivin po njihovom šestom djetetu. Spomenuo je kako je neposredno prije dolaska u Davor pohodio stotinjak osoba iseljenih iz bebrinske i dubočačke župe zbog opasnosti od poplave, privremeno smještenih u Brodskom Stupniku. Rekao je da želi u Davoru pokraj rijeke Save, koju mještani vole i od koje strahuju, povjeriti Isusovoj ljubavi i pobjedi nad smrću sve stradalnike od poplave, napose u županjskoj Posavini i one u pleterničkom i lipičkom kraju na području Požeške biskupije.
U homiliji biskup je kazao brojnoj nazočnoj djeci da mu je drago što i ona sudjeluju na svetoj misi te ih je potaknuo da se mole Duhu Svetom za njegovo svjetlo u pameti i srcu kako bi marjivo učili i ovu školsku godinu završili s dobrim ocjenama. Tumačeći potom naviješteni ulomak iz Ivanova evanđelja progovorio je o uznemirenom i zastrašenom srcu te kazao djeci da se ovdje ne radi tek o strahu pred polaganjem ispita ili nečem sličnom, nego o egzistencijalnom stanju nesigurnosti, praznine i mraka u dubini našega bića napose pred smrću, povezano sa smislom postojanja. Naglasio je kako Isus govori učenicima o miru kao cjelovitom stanju ljudskog bića, punini života, svjetla i sklada koji im jedino on može darovati, a koji je utemeljen na njegovu odnosu ljubavi prema Ocu i pobijedi nad smrću, radi koje mu knez ovoga svijeta ne može nauditi.
Dodao je kako svatko od nas iz vlastitog iskustva može zaključiti da sam nije u mogućnosti ostvariti takvo stanje jer smo po srcu skrojeni na mjeru Božje ljubavi koja je jedini odgovor na naše čežnje za puninom života. Kazao je kako se to očituje na svoj način i u trenutačnim događanjima na poplavljenim područjima, gdje vjernici pred razornom snagom prirode nose određeni mir u srcu jer su sebe povjerili Isusu Kristu i s njegovom moćnom pobjedom nad smrću sjedinili svoju nemoć. Kazao je da je to danas osjetio i u Brodskom Stupniku kod onih koji su ga dočekali s krunicom u ruci i pobožnom pjesmom na ustima. Spomenuo je kako su i oni primjer da je Bog jedini odgovor za naše prestrašeno i uznemireno srce. Osvrnuo se na značenje hebrejske riječi shalom – mir rekavši kako on nije nešto, nego Netko, osoba Isusa Krista, koji kad mu čovjek otvori vrata svoga srca, ulazi u dubinu njegova bića, zahvaća ga ljubavlju i ostvaruje duhovno tkanje kojemu je ime mir. Dodao je kako nam je svojim životnim primjerom to posvjedočio sveti Ivan Pavao II., utemeljitelj Požeške biskupije, koji je osobito mlade poticao i oduševljavao da otvore vrata Isusu Kristu.
Nadovezao se na liturgijsko čitanje iz Djela apostolskih u kojem je predstavljen Savao ispunjen mržnjom prema kršćanima, koji je pred Damaščanskim vratima bio zahvaćen Božjim svjetlom te je od čovjeka iznutra razorena mržnjom postao Pavao, čovjek ispunjen Isusovim svjetlom i ljubavlju, snažni svjedok evanđelja kroz kojega je Bog učinio mnoga dobra djela. Biskup je istaknuo kako se preobrazba života poput Pavlove može ostvarivati u svakom vjerniku kad ozbiljno i opredijeljeno vjeruje Isusu Kristu i u povezanosti s njime u molitvi nastoji biti drugačiji, dopušta Božjem svjetlu da obasja njegovo srce i oblikuje savjest.
Naglasio je kako je Pavao u svom opredjeljenju prolazio kroz mnoge muke, bio kamenovan, odbačen od svojih sunarodnjaka te na koncu podnio mučeništvo i tim putem poput Isusa postao pobjednikom punine života. Biskup je to primijenio na obitelj Štivin u njezinu opredjeljenju za život i u prihvaćanju brojne djece, kao i na druge slične obitelji u Požeškoj biskupiji i domovini, koje često doživljavaju moralno kamenovanje, izloženost pogledima prezira jer po mjerilima suvremenog društva brojna djeca u obitelji nisu nešto poželjno. No, dodao je da takve obitelji, podnoseći kamenovanje i prezir, osiguravaju hrvatsku budućnost i one poput Pavla koji je u kamenovanju bio na svoj način zaštićen od svojih učenika, pronalaze prijatelje koje će ih zaštiti. Izrazio je uvjerenje kako Davorci neće omalovažavati, ogovarati i prezirati obitelj Štivin, nego joj biti obrana i zaštita svojom molitvom i drugom potporom. Poželio je da u hrvatskim obiteljima uvijek pobjeđuje Božji naum o čovjeku i da u njem tražimo svoje istinsko dostojanstvo.
Pri koncu misnog slavlja biskup je uputio čestitku obitelji Štivin zbog njihova rođenog i u krštenju preporođenog šestog djeteta, novim članom zajedništva Isusove Crkve. Spomenuo je kako mu poneki Davorci koji žive izvan sela znaju reći da vole posjetiti svoje rodno mjesto kako bi se „napivali u crkvi“, te je izrazio radost što je to i sam danas mogao učiniti. Pohvalio je pjevače i potaknuo ih na ustrajnost u žrtvi za Božju slavu. Dodao je kako svakim svojim dolaskom u Davor obnavlja svoju pripadnost Isusu Kristu koja je započela njegovim krštenjem u ovoj župnoj crkvi. Pozvao je nazočne da ga prate svojom molitvom u njegovu poslanju.
Nakon misnog slavlja biskup se u župnom domu susreo sa obitelji Štivin, zanimajući se za njezin svakodnevni život s brojnom djecom te im je uručio darove i novčanu pomoć Požeške biskupije.
