Centar za nestalu i zlostavljanu djecu donosi smjernice za razgovor s djecom i mladima o teškim danima
U Osijeku, 11. rujna 2026. – Nakon današnjeg ozbiljnog incidenta u zagrebačkoj srednjoj školi, u kojem su ozlijeđeni učenik i djelatnica škole, želimo upozoriti na potrebu posebno pažljivog i odgovornog postupanja s obzirom na to da su u događaj uključeni maloljetnici. Događaji poput ovoga pogađaju ne samo djecu koja su im neposredno svjedočila nego i učenike drugih škola koji informacije dobivaju putem medija, društvenih mreža i međusobnih razgovora. Strah, nesigurnost, ljutnja, tuga ili potreba da o događaju stalno razgovaraju mogu biti uobičajene reakcije.
Zato pozivamo roditelje i druge odrasle osobe da budu dostupni djeci, da ih saslušaju, odgovore na njihova pitanja i pruže im provjerene informacije primjerene njihovoj dobi. Važno je ne pretpostavljati da dijete ne zna što se dogodilo. Vijesti, komentari, fotografije i snimke među djecom se šire iznimno brzo, posebno putem društvenih mreža i aplikacija za dopisivanje.
Kako razgovarati s djecom nakon ovakvog događaja?
– Razgovor započnite mirno i pitate dijete što je čulo i kako se zbog toga osjeća. Važno je slušati bez umanjivanja njegovih osjećaja i bez potrebe da odmah ponudite odgovor na svako pitanje. Ako nešto nije poznato, recite da se okolnosti još utvrđuju, umjesto da prenosite glasine i pretpostavke. Informacije prilagodite dobi djeteta i izbjegavajte nepotrebne i uznemirujuće detalje. Djeci treba jasno poručiti da se uvijek mogu obratiti roditelju, nastavniku, stručnoj službi škole ili drugoj odrasloj osobi kojoj vjeruju ako se osjećaju ugroženo ili primijete da je netko drugi u opasnosti – ističe Tomislav Ramljak, predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.
Važno je podsjetiti da nasilje nije samo fizički napad. Prijetnje, zastrašivanje, ponižavanje, ismijavanje, izoliranje i nasilje u digitalnom okruženju također zahtijevaju reakciju odraslih. Svaku najavu ozbiljnog nasilja ili ponašanje koje izaziva zabrinutost potrebno je shvatiti ozbiljno i prijaviti odgovornim osobama.
Ne dijelite snimke, fotografije i identitete maloljetnika
– Posebno apeliramo na djecu, roditelje, medije i korisnike društvenih mreža da ne dijele fotografije, videosnimke, imena i druge podatke koji mogu otkriti identitet maloljetnika uključenih u događaj. Dijeljenje takvih sadržaja može dodatno traumatizirati djecu, njihove obitelji i osobe koje su događaju svjedočile. Činjenica da je neka snimka već objavljena ili se proširila među učenicima ne znači da je treba dalje dijeliti – dodaje Ramljak.
– Roditeljima preporučujemo da narednih dana obrate više pozornosti na ponašanje djece. Poteškoće sa spavanjem, izražen strah od odlaska u školu, povlačenje, razdražljivost, učestalo vraćanje na događaj ili tjelesne tegobe mogu biti reakcije na uznemirujući događaj. Većina takvih reakcija uz osjećaj sigurnosti, podršku i razgovor postupno se smanjuje. Ako su izrazito snažne, dugo traju ili ozbiljno utječu na svakodnevno funkcioniranje djeteta, preporučujemo potražiti pomoć stručnjaka – kaže Silvija Hinek, socijalna radnica iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu.
Nakon ovakvih događaja prirodno je tražiti odgovor na pitanje kako se nešto takvo moglo dogoditi. Ipak, prije donošenja zaključaka važno je pričekati da se utvrde sve činjenice. Ono što roditelji mogu učiniti odmah jest razgovarati s djecom, ozbiljno ih slušati kada nam govore o nasilju, prijetnjama ili strahu te stvarati okruženje u kojem dijete zna da neće ostati samo kada zatraži pomoć.
Prevencija počinje upravo time da dijete zna kome se može obratiti i da vjeruje da će ga odrasli čuti i reagirati. Za savjet i podršku vezanu uz sigurnost i zaštitu djece, roditelji i stručnjaci mogu nam se obratiti putem besplatne i anonimne linije Centra 0800 606 606.
Smjernice za razgovor s djecom i mladima o teškim temama
Reakcija na tragediju u zagrebačkoj srednjoj školi
Teški razgovori mogu biti izazov, ali u trenucima tragedije iznimno su važni za zaštitu mentalnog zdravlja djece i stvaranje osjećaja sigurnosti. Pripremili smo smjernice koje vam mogu pomoći u vođenju tih razgovora, kako s djecom, tako i s mladima.
PITANJA KOJA DJECA POSTAVLJAJU
„Zašto je on to napravio?”
„Hoće se to i meni dogoditi?”
„Mene je sad strah ići u školu.”
„Je l’ on bio jako ljut na nekoga?”
„Je l’ njemu netko rekao da to napravi?”
PRIPREMA ZA RAZGOVOR
Odaberite pravo vrijeme i mjesto
Pronađite mirno mjesto bez ometanja gdje se dijete osjeća sigurno.
Napravite plan
Pripremite ključne poruke koje želite prenijeti kako biste bili jasni i smireni tijekom razgovora.
TIJEKOM RAZGOVORA
Pokažite empatiju i aktivno slušajte
Koristite rečenice poput:
„Drago mi je što si mi ovo ispričao/la. Važno je da o ovome razgovaramo kako bismo zajedno pronašli rješenje.”
Postavljajte otvorena pitanja
Cilj je potaknuti dijete da podijeli svoje osjećaje.
PRIMJER PITANJA
„Kako se osjećaš nakon što si čuo informacije o tome što se dogodilo? Jesi li primijetio kako su se drugi osjećali?”
Razgovarajte o odgovornosti i privatnosti
Objasnite zašto je dijeljenje videozapisa ili fotografija nasilja neprihvatljivo.
KAKO TO POJASNITI?
Dijeljenje takvih snimaka može dodatno povrijediti žrtve i potaknuti daljnje nasilje. Kako bismo zaštitili druge, važno je da takve materijale ne dijelimo.
Educirajte o alternativama nasilju
Razgovarajte o tome kako rješavati sukobe na miran i konstruktivan način.
KOJE PITANJE POSTAVITI DJETETU?
„Što bismo mogli reći ili učiniti kada vidimo da netko zlostavlja drugoga? Kako bismo mogli podržati osobu koja je bila žrtva?”
Razjasnite posljedice nasilja
Objasnite kako nasilje može utjecati na sve uključene.
„Nasilje može uzrokovati da se ljudi osjećaju tužno, uplašeno ili usamljeno.”
ZAKLJUČAK RAZGOVORA
Ponudite podršku
Pokažite da ste tu za dijete i da može računati na vašu pomoć.
„Ako se osjećaš tužno, ljutito ili zbunjeno, uvijek možeš doći k meni. Zajedno možemo pronaći najbolji način da ovo riješimo.”
POTRAŽITE STRUČNU POMOĆ AKO JE POTREBNO
Ako dijete pokazuje znakove uznemirenosti duže vrijeme (duže od oko 6–8 tjedana), predlažemo da se obratite stručnoj službi škole ili drugim stručnjacima mentalnog zdravlja.
VAŽNOST EDUKACIJE O ONLINE PONAŠANJU
Osim razgovora o nasilju, iskoristite priliku za edukaciju o odgovornom online ponašanju:
Ne dijelite osjetljive materijale
Npr. snimke ili privatne informacije koje mogu naštetiti uključenima.
RAZVIJAJTE EMPATIJU
Potaknite djecu da razmišljaju o osjećajima drugih i kako njihove akcije utječu na zajednicu.
Za kraj…
Fokusirajmo se na ono što gradi mir i sigurnost, kako za nas same, tako i za naše bližnje.
