Putovima 121. brigade

491 0

Novogradiške udruge proistekle iz Domovinskog rata u nedjelju su, u povodu dvadesete obljetnice međunarodnog priznanja RH, po prvi puta su organizirano pošle putovima 121. brigade – pukovnije u akciji Oluja.

Članovi udruga iskoristili su prigodu i pridružili se sudionicima Trećeg hodočasničkog spomen – pohoda u Gvozdansko – simbolu hrvatskog junačkog otpora Turcima i svim agresorima. Bio je to još jedan doprinos čuvanju digniteta Domovinskog rata, dostojanstva branitelja i svih hrvatskih heroja koji su kroz povijest živote darovali domovini.

 

Pukovnik Mato Modrić, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja 121. brigade i Ante Vukšić, predsjednik Udruge roditelja poginulih branitelja, tijekom puta su govorili akcijama oslobađanja okupiranih hrvatskih teritorija i značajnim datumima u povijesti nastanka hrvatske države.

Kod spomen obilježja, u mjestima kroz koja su prolazili i mjestima pogibije branitelja s novogradiškog područja, položili su vijence i zapalili svijeće. U Gvozdanskom su, s državnom zastavom i transparentima “Nova Gradiška” i “20-a obljetnica međunarodnog priznanja RH”, sudjelovali na svetoj misi za Domovinu i misi zadušnici za poginule branitelje, žrtve u Domovinskom ratu i sve one koji su kroz povijest dali doprinos stvaranju hrvatske države. Misu je u crkvi sv. Filipa i Jakova predvodio je mosgr. dr. Mile Bogović, gospićko – senjski biskup, a uz njega su bili sisački biskup msgr. dr. sc. Vlado Košić, vojni ordinarij msgr. Juraj Jezerinac i domaći župnik velečasni Stjepan Filipec.

Mnogi hodočasnici, među kojima i Novogradiščani, zaputili su se na ostatke zidina starog grada nadomak Gvozdenskog i odali počast hrvatskim junacima.

 

„U naselju Gvozdanskom postoji starohrvatska utvrda koju su podigli hrvatski plemenitaši Zrinski. U njemu je Nikola III. Zrinski imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu novca. Ova utvrda se u 16. stoljeću postavila kao brana pred turske osvajače i njihove vlaške sluge s istoka. Osmanlijska vojska je od 1571. do 1577. godine poduzela četiri neuspješna pohoda na tu čvrstu utvrdu, da bi tek 1578. godine, nakon petog pohoda, i to nakon tromjesečne opsade pod vodstvom Ferhat-paše, ušli u utvrdu, ali bitku koju su vodili-nisu dobili.

 

Prema dostupnim podacima i zapisima,(kronikama) iz tog vremena utvrdu Gvozdansko branilo je 300 branitelja sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika (svega pedesetak) i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića. Na drugoj strani našla se vojska od 10000 turskih napadača potpomognuta vlaškim četama.

 

U zapisima stoji: Kad je pristigla glavnina osmanske vojske Ferhat-paša poslao je izaslanika do gradskih zidina s ponudom braniteljima Gvozdanskog da u 3 sata napuste utvrdu i slobodno otiđu sa svom pokretnom imovinom na slobodni prostor Hrvatske. Kako već mjesecima nije bilo komunikacije grada sa slobodnim ostatkom Hrvatske, a ni pomoć ni hrana nisu stizali do grada, zalihe u gradu su nestale, pa se paša sa svojim zapovjednicima nadao da će se u takvim okolnostima grad predati. No i u noći na treći dan opsade iz grada nije bilo predaje, hrabri vitezovi nisu pokleknuli.”Te noći 12. na 13. siječnja ljeta 1578. Ferhat-paša zapovjedio je osobnoj straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće, temperatura zraka toliko je pala da su i konji, koji su bili na otvorenom, počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća, koje je pucalo od hladnoće, a u gradu u kojemu je sve utihnulo ugasle su i zadnje vatre, što je strašno uznemirilo turske izvidnice, koje su o tome smjesta izvjestile pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu, no cijele noći, čas se grijući, čas motreći naizmjence, turski i vlaški vojnici bili su u strahu.

 

U osvit zore 13. siječnja 1578. Ferhat-paša zapovjedio je svoj svojoj vojsci da krene na juriš prema utvrdi zametenoj snijegom. Kad su Turci prišli gradu ni puška nije planula, a na bedemima su stajali nepomični stražari s oružjem u rukama. Kad su Turci provalili gradska vrata, u gradu su našli samo nepomična tijela hrvatskih junaka, muškaraca, žena i djece, bez hrane, vode ili drva za ogrjev. Taj prizor ganuo je mnoge turske zapovjednike, a osobito Ferhat-pašu, te je paša odredio da se u čast svih branitelja Gvozdanskog, koje nije pobijedio, pronađe katolički svećenik te da se mrtvi branitelji pokopaju na kršćanski način uz sve počasti. Osim toga, preostalu šačicu malobrojnih stanovnika cijelog tog kraja oslobodio je od teških poreza i nameta kakve su imali drugi zauzeti krajevi, jedino su trebali izdvajati 400 dukata danka godišnje za obranu.

 

U Drugom svjetskom ratu Gvozdansko je bilo mjestom masovnog zločina počinjenog nad Hrvatima 1941. godine“. (Wikipedija)

Fotografije: Momir Divjak

 

Related Post

VATRU GASI – BRATA SPASI

Autor - 26/05/2014 0
VRBOVA, 26. svibnja 2014. – Dobrovoljno vatrogasno društvo Vrbova obilježilo je u nedjelju, 25. svibnja, 70-u obljetnicu postojanja i aktivnog…