DOLINA, 6. kolovoza 2010. – Nakon 35 godina Dolinci su obnovili VREPČANJE, sportsku igru koja se ne igra i nije igrala nigdje osim u Dolini. Nije jednostavno neupućenima objasniti o kakvoj se sportskoj igri radi. Slična je nekim starim igrama koje se igraju u Slavoniji uz pomoć drvene palice s kojom se napucava komad drveta. Vrepčanje je slično
američkom bejzbolu koji je isto tako momčadski sport, ima bazu i lopticu koja se udara drvenom palicom. Što je to vrapčanje, kako se igra i s kojim rekvizitima slikovito je objašnjavao Mato Galić, koji je posljednji puta, koliko se sjeća, tu igru igrao 1974. godine. Kaže da je igra stara koliko i Dolina, a to je 170 do 180 godina i da su je igrali njegovi djedovi i pradjedovi.
Pod budnim okom čika Ive-Ćiće natjecali su se Mato, Đura, Ivan i Marka Kalić, Mata Matijević, Marka Milošević, Joza Vuković, Štefa Slazin, Marka Jolin, Jasmin i Zrina. Na slici su dožupan Davor Vlaović i načlenik općine Vrbje Igor Jurišić.
– Osnovni rekvizit za igru zove se BABA. Napravljena od drveta koja ima kljun otesan u špic koji se zabije u zemlju, tako da njegova ravna ploha ostane iznad zemlje. Na nju se stavlja VREBA, koja je napravljena od gloga da ne puca, a oblika je i veličine kokošjeg jajeta. Vreba se stavlja na blago ukošenu plohu babe i gađa sa štapovima, koje mi zovemo KLIPOVI, a debeli su i dugački kao kulinova seka. Ako se vreba dobro pogodi može velikom brzinom otići u daljimu i više od stotinu metara.
klip
Natječu se dvije ekipe jedna je kod babe i gađa vrebu. Druga ekipa je u ŠULJAMA (tako se zove teren na kome je raspoređena), na polju udaljena dvadeset, tridest i pedest metara od babe zabodene u zemlju. Zadatak je igrača u šuljama da vrebu uhvate. Igra počinjene na način da dva igrača iz ekipa kod babe tri puta mjere rukama klip do vrha. Tko posljednji uhvati klip na vrhu ostaje kod babe, a onaj drugi s ekipom koja ima šest i više igrača idu u šulje. Tada počinje igra. Tu nema rezulatata i pobjednika. Ako igrač kod babe vrebu pogodi i ispuca u šulje, a tamo ju u zaku uhvati netko od protivničkih igrača onda se ekipe promijene i ona iz šulja dolazi kod babe, što je i cilj svake ekipe. Do zamjene mjesta ekipa dolazi i u slučaju ako protivnički igrač iz šulja, koji je uhvatio vrebu s njim pogodi pogodi igrača kod babe koji je morao otići po klip s kojim je gađao vrebu. Do zamjene mjesta ekipa dolazi i u slučaju ako igrač svojim klipom prijeđe preko zamišljene crte kod babe, a protivnički igrač u šuljama s vrebom pogodi babu. Cilj je ekipe biti kod babe i gađati vrebu. Može se desiti da prođe dva, tri ili pet sati da se ekipe ne promijene. Tada se ismijava ekipa koja u šuljama hvata vrebu. Ako se vreba dobro i daleko ispuca da je nitko iz protivničke ekipe ne može uhvatiti sprdnja je veća. To je ustvari cilj i motiv igre. Pobjednika nema. Članovi ekipe u šuljama hvataju vrebu kapom ili nekim odjevnim predmetom – priča Mato Galić i dodaje da vrepčanje može biti i opasno jer vreba ako se dobro pogodi ide velikom brzinom i može pogoditi igrača u šuljama, a isto tako i kada igrač u šuljama uhvati vrebu i s njom gađa babu i protivničkog igrača. Sjeća se i slučaja izbijenih zubi kada igrač u šuljama nije uspio uhvatiti vrebu.
Ova se igra u Dolini igrala samo u periodu od poklada do korizme. Dolinci je obnavljaju i zajedno s čika Ivom- Ćićom, koji je za ovo natjecanje pripremio rekvizite, uče mlade igrati. Čika Iva – Ćićo na ntjecanju je bio BABICA, neka vrsta suca koji prati regularnost natjecanja. Igra može biti i dio dobre turistička ponuda koju mogu pružiti u ovom posavskom mjestu.
gađanje vrebe klipom
baba
stavljanje vrebe na babu
ekipa na šuljama
Mato Galić pokazuje vrebu
