Mlađim generacijama Novogradiščana danas je manje poznato ili nepoznato da je i Nova Gradiška imala svoju židovsku zajednicu koja je dala velik doprinos u razvoju njihovog grada
Autor Franjo Samardžić
Foto: Jakša Samardžić, Fotografije iz knjige Židovi novogradiškog kraja, autora Vjekoslava Žugaja
NOVA GRADIŠKA, 28. siječanj 2020. – Jučer je obilježen Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta (27. siječnja). Obilježen je u Hrvatskoj raznim programima, polaganjem vijenaca i molitvenim skupovima. Odana je počast stradanju šest milijuna Židova u nacističkim logorima, ali i drugim stradalim Židovima u Drugom svjetskom ratu među kojima su i novogradiški.
Nikada do sada u Novoj Gradiški nije obilježen spomen na novogradiške Židove iako su oni dio njene povijesti.
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta prilika je da se podsjeti na stradanja Židova u Novoj Gradiški za vrijeme 2. svjetskog rata. Tada je uništena židovska zajednica u Novoj Gradiški. Danas u Novoj Gradiški nema Židova, ali postoje građevine koje su oni izgradili i koje su još uvijek dio gradske vizure.
Tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno je oko 150 novogradiških Židova, a preživjelo je samo nekoliko obitelji s oko 20 članova. Židovi su odvedeni u logor Stara Gradiška početkom 1942. godine i u logor Đakovo. Sinagoga u Novoj Gradiški srušena je 1941. godine. Kamen temeljac za sinagogu položio je predsjednik općine Emanuel Wachsler 26. lipnja 1923. godine, a posvećena je u rujnu 1925. godine.
Novagra.hr je u serijalu Novogradiška povjesnica autora Feliksa Valentića pisala i o Židovima u novogradiškom kraju, pa ovom prilikom prenosimo njegov tekst.
Židovi su dugi niz stoljeća bili religijska i etnička zajednica s posebnim statusom, te podvrgnuti posebnim propisima s ciljem da se njihov broj ograniči. Donošenjem Edikta o toleranciji cara Josipa II (1783.) znatno se poboljšao položaj Židova u srednjoj Europi, pa tako i u Hrvatskoj. U nas posebno nakon odluke Hrvatskog sabora (1873.) o ravnopravnosti svih naroda. Bila im je zajamčena sloboda kretanja i naseljavanja, vjeroispovijedanja, obrazovanja…
Naseljavanje Židova u krajišku Novu Gradišku započelo je zbog vojnih ograničenja tek 1868. Prije toga (od 1803.) središte židovske zajednice je u obližnjem civilnom Cerniku. Dolaze uglavnom iz Mađarske, Moravske, Gradišća i Galicije. U Cerniku (u nadležnosti Požeške županije) propisi su bili tolerantniji i poticajniji za razvoj trgovine, osnovne djelatnosti Židova, nego u Vojnoj krajini, stoga ih je polovinom 19. stoljeća preko stotinu. Osnivaju u Cerniku židovsko groblje, zatim privatnu židovsku školu (1862.), a oko 1880. grade i sinagogu.
Ukidanjem Vojne krajine (1881.) dio ih seli iz Cernika u obližnju Novu Gradišku, a dolaze i iz drugih krajeva Monarhije. U gradu ih je 1910. g. 338 (5% stanovništva) i značajan je njihov doprinos razvitku grada. Najznačajnije trgovine, veletrgovine i obrte u gradu do 40-ih godina prošloga stoljeća vode židovske obitelji: Wachsler, Schmidek, Bauer, Roth, Stern, Rotenstein, Weis, Kohn, Neumann i druge. Osnivaju i svoju kulturnu zajednicu, a 1925. sagradili su i sinagogu (u današnjoj Stepinčevoj ulici – Tiskara). Temeljni kamen hrama položen je 26. lipnja 1923. za vrijeme poduzetnog predsjednika Emanuela Wachslera. Sačuvana spomen povelja iz temelja sinagoge (pisana hrvatski i hebrejski) navodi: …napose veliku žrtvu doprinaša gospodin inžinir Samuel Lang koji je besplatno izradio sve nacrte i preuzeo vodstvo gradnje…Posveta dovršenog hrama obavljena je 25. rujna 1925. Tom prigodom Jutarnji list je, između ostalog, zabilježio:…Hram je vrlo luksuzno izrađen. Osobito se ističe unutrašnjost koja je za novogradiške prilike upravo luksuzna… Sinagoga je srušena 1941. Nakon ratnih stradanja Židovi napuštaju ovaj kraj, polovicom 20. stoljeća – piše Feliks Valentić.
