U petak, 20. veljače 2015. godine, HSS-ovci Brodsko-posavske županije su se na čelu s predsjednikom ŽO HSS-a Davorom Vlaović, odali počast Vrbsko-ruščičkim žrtvama polaganjem vijenca i paljenjem svijeća kod zajedničke grobnice.
To je još jedan od važnijih datuma u kalendaru HSS-a jer se na ovaj dan obilježava obljetnica pogibije šestorice Vrbsko-ruščičkih seljaka, članova Hrvatske seljačke stranke, koji su 1935. godine položili svoje živote za hrvatske ideale i radićevsku politiku.
Dan nakon tragičnog događaja u Sibinju , 250-300golorukihhrvatskih seljaka iz Gornje i Donje Vrbe i Ruščice protestirajući protiv velikosrpskog terora krenuli su u Brod da zatraže od kotarskog načelnika da puste uhapšene sibinjske seljaka.Dočekani su ispred Gradskog groblja od srpske žandarmerije, te tamo pretučeni i mučki ubijeni. Na slavonskobrodskom Gradskom groblju u zajedničku grobnicu pokopani su: 1. Mirko Milec (iz Ruščice), 2. Ivan Martić (iz Ruščice), 3. Stipo Mirković (iz Ruščice), 4. Tomo Vargić (iz Gornje Vrbe), 5. Ivan Borevković (iz Gornje Vrbe), 6. Franjo Borevković (iz Gornje Vrbe).
Tom prigodom publicist Ilija Maoduš je podsjetio na period u kojem su hrvatske politike u Hrvatskoj bile zabranjivane, a seljaci ubijani samo zato jer su mislili da imaju pravo na život i državu za koji je ubijen i Stjepan Radić
Nakon polaganja vijenaca kojem su prisustvovali osim članova HSS-a i predstavnici županije, grada, općine i drugih političkih stranaka uslijedila je Sveta misa zadušnica u crkvi Rođenja BDM i svečana sjednica u Društvenom domu u Ruščici
U svom obraćanju Davor Vlaović, predsjednik ŽO HSS-a je usporedio 30-ete godine prošlog stoljeća s vremenom u kojem živimo. Ponovno je hrvatski puk gladan, ne može živjeti od svoga rada, a hrvatski seljak doveden do prosjačkog štapa. Rekao je Hrvatskoj su potrebne promjene koje će vratiti dostojanstvo čovjeku, građaninu i seljaku, a politike HSS-a su uvijek bile usmjerene radnicima i seljacima koji nemaju vremena za špekulantska promišljanja i prodaju nacionalnih bogatstava, bile su usmjerene onim koji žive od vlastitog rada na vlastitoj zemlji, a takvu politiku HSS vodi i danas. (AS)
