Novogradiška tvrtka, poznata po hrastovu namještaju, bez kupca. DI Sekulić u stečaju već četiri godine, 14.dražba u prosincu
NOVA GRADIŠKA – Gotovo četiri godine traje stečaj u novogradiškoj tvrtki
DI Sekulić, nekadašnjem drvoprerađivačkom divu koji je, između ostalog, zbog gubitka tržišta (prostor bivše Jugoslavije) i nekonkurentnosti, pao na niske grane. U međuvremenu, sukladno oglašavanju Trgovačkog suda, održano je 13 dražbi no još uvijek nema na vidiku kupca koji bi svoj interes našao u oživljavanju nekada uspješne tvornice. A ona je u najbolja vremena zapošljavala preko 300 radnika, i proizvodila kvalitetan i na daleko poznat hrastov namještaj.
Tim slijedom, imovina bi u konačnici mogla biti prodana i za jednu kunu
Cijena tvornice smanjuje se za svaku slijedeću dražbu, a zadnjih nekoliko, smanjivana je za 1-2 posto pa trenutno iznosi 28 posto procijenjene vrijednosti. Drastično je to smanjenje u odnosu na prvotno procijenjenih 120 milijuna kuna, no još uvijek dostatno za namirenje vjerovničkih potraživanja, smatra stečajni upravitelj Zdenko Bešlić.
„Četrnaesta dražba zakazana je za 2. prosinca ove godine i ne očekujem kupca jer ni do sada nije bilo ozbiljnih ponuda” kaže Bešlić, pojašnjavajući kako broj dražbi može biti i trostruko veći ako se kupac ne pojavi. Tim slijedom, imovina bi u konačnici mogla biti prodana i za jednu kunu, pa ostaje nepoznanica iz čega će se namiriti radnička i potraživanja ostalih vjerovnika.
„Prodajom zatečenih zaliha, namještaja, piljene građe i ostale robe, kaže Bešlić podsjećajući da je od naplate potraživanja nastalih prije otvaranja stečaja do sada unovčeno 16 milijuna kuna slobodne imovine. Već godinama mrtva tvrtka, još uvijek drži svoja dva pogona u najmu Drvne industrije Nova Gradiška (DING), tvrtke koja je zajedno sa poslovnim partnerom iz Njemačke – Savic Holz Gmbh – spominjana kao potencijalni kupac.
„Do sada nisu pokazali ozbiljan interes, a isto tako su u teškoćama pa duguju i za zakupnine”, navodi stečajni upravitelj, koji je najmom uspio riješiti dio troškova osiguranja, vodne, komunalne naknade. Ipak svjestan je kako se imovina najbolje čuva – ako tvornica živi i radi. Ukupno 320 nekadašnjih Sekulićevih radnika potražuje sredstva u stečajnom postupku, a do sada su , (još 2011.godine) dugovanja prema njima namirena u 25 postotnom iznosu (isplaćeno 2 od ukupno 8 milijuna kuna), dok će ostatak neisplaćenih potraživanja, kaže Bešlić, dobiti najvjerojatnije nakon prodaje imovine. Broj radnika danas je sveden na svega pet, a kompletna situacija sve više podsjeća na agoniju brojnih hrvatskih tvrtki, koje završavaju konačnim umiranjem. Jedini spas bio bi zdravi kupac koji bi oživio proizvodnju. A prodajom imovine i konačnim unovčenjem bili bi podmireni troškovi stečajnog postupka, razlučnih i stečajnih vjerovnika višeg isplatnog reda, kaže stečajni upravitelj Bešlić.
