Posljednji ispraćaj bit će u ponedjeljak 30. listopada u 14 sati u velikoj dvorani krematorija u Zagrebu
Autor Franjo Samardžić
NOVA GRADIŠKA, 28. listopada 2023. – Umro je Antun Maračić – Tunja. Svestrani umjetnik rođen je u Novoj Gradiški 12. prosinca 1950. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju te slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. godine. Snimio je najdojmljivije fotografije Nove Gradiška za vrijeme Domovinskog rata.
Minutom šutnje sinoć su ga se u gradskom muzeju sjetili nazočni na otvaranju izložbe o Ivi Kerdiću i odali mu počast.
-Sve nas je zatekla tužna vijest o smrti našeg Tunje Maračića, čovjeka koji je unatrag nekoliko godina aktivnije sudjelovao na našim izložbama, programima i radu Muzeja Nova Gradiška. Bio mu je muzej izuzetno drag, po dobrom ga pamtimo i zato smo mu napravili jedan mali omaž i izrazili poštovanje. Prije godinu dana, najviše njegovom zaslugom, otvorio izložbu o Ivanu Kožariću, a ne tako davno 2021. godine je kod nas imao i svoju izložbu. Izuzetno je to bila velika stvar nakon tridesetak godina njegovog nepojavljivanja u svom gradu – kazao je Miroslav Pišonić, ravnatelj Gradskog muzeja Nova Gradiška.
-Antun Maračić više nije s nama. Nije se lako oprostiti od tako velikog čovjeka, jer on nije bio samo jedan od naših najistaknutijih umjetnika, nego podjednako sjajan kustos i likovni kritičar, koji se svojim tekstovima ustrajno i strastveno zalagao za prisutnost suvremene umjetnosti u medijskom prostoru.
Antun Maračić (1950., Nova Gradiška) jedan je od naših najznačajnijih konceptualnih i multimedijalnih umjetnika. Za svoj umjetnički rad dobio je mnogo nagrada, među kojima je i Vjesnikova nagrada Josip Račić (2004.). Dugi niz godina djeluje i kao istaknuti likovni kritičar za što je 2016. dobio jedno od najvećih priznanja, nagradu Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA).
Kao voditelj i kustos nekoliko važnih zagrebačkih galerija (Galerija Proširenih medija, Galerija Studentskog centra, Galerija Zvonimir, Galerija Forum), priredio je mnoštvo izložbi kolegicama i kolegama. Od 2000. do 2012. bio je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik.
Od najranije faze analitičkog slikarstva i sekvencijalne fotografije, pa sve do recentnih djela, konstanta njegove umjetničke prakse svjedočenje je i bilježenje vremena mjesecima, pa i godinama u fotografskim ciklusima („Ispražnjeni okviri, iščezli sadržaji“, 1990.–1994., Lokrum 2000.–2009.). Uz potresne fotografije iz ciklusa „no-art“ koje su obilježile vrijeme rata u devedesetima, Antun Maračić fotografijama je senzibilno i kritički razotkrivao atmosferu gradske i seoske društvene zbilje („Rurbane nezgrapnosti, 2012.).
Djela mu se nalaze u zbirci MSU-a, Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, Povijesnom muzeju Zagreb, grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice, u kolekcijama Filip Trade i Thyssen-Bornemisza Art Contemporary. Kao mulitmedijalni umjetnik priredio je više od 30 samostalnih, sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a izveo je niz vlastitih akcija i performansa.
Njegov golem doprinos hrvatskoj kulturi između ostaloga je i valorizacija umjetničkog djelovanja Ivana Kožarića, kojemu je 1993. priredio izložbu „Atelijer Kožarić“, izloživši cjelokupni sadržaj njegova radnog prostora u Galeriji Zvonimir. S Evelinom Turković objavio je knjigu „Atelijer Kožarić“. Upravo zahvaljujući toj gesti, nakon međunarodnog uspjeha projekta na jednoj od najvažnijih manifestacija u svijetu suvremene umjetnosti, Documenti u Kasselu, Atelijer Kožarić otkupio je Grad Zagreb i danas se nalazi u stalnom postavu MSU-a – objavio je Muzej suvremene umjetnosti.
