Autor Ivanka Herceg
NOVA GRADIŠKA – U organizaciji novogradiškog ogranka Matice hrvatske, u predvečerje blagdana Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, zaštitnice grada i rođendana istoimene župe i Nove Gradiške, 7. je prosinca u crkvi sv. Terezije Avilske upriličena večer duhovno -domoljubne poezije.
Gošća susreta bila je poznata kantautorica duhovne šansone Daniela Sisgoreo-Morsan (po zanimanju arhitektica, u NG poznata kao projektantica župne crkve Kraljice sv. Krunice), a stihove je interpretirao Zrinko Kapetanić.
Okupljene u crkvi sv. Terezije Avilske, tom baroknom biseru i prvoj zidananoj građevini u Novoj Gradiški, pozdravila je prof. Vjekoslava Bagarić, predsjednica novogradiške Matice.
-Ovu večer poklonili smo sugrađanima u kontekstu blagdana Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, a grad je, kao i cijela Domovina, prošao krvav i mukotrpan put do slobode i neovisnosti. Htjeli smo spojiti ljubav prema Bogu i prema rodu, a o tome su svojim glasovima svjedočili naši gosti Daniela Sisgoreo-Morsan i Zrinko Kapetanić- istaknula je prof. Bagarić.
I doista je ovo bila večer prožeta ljubavlju i toplinom, a u ovo vrijeme Došašća, istinska duhovna priprema za dolazak Spasitelja.
-Nemam iskustva u govorenju duhovne poezije, no kad čovjek nešto radi pronađe u tome uvijek nešto lijepo. Kada čitamo poeziju ulazimo u drugu dimenziju, moramo doživjeti svaku riječ, u duhovnoj poeziji posebno sve proživljavamo. Ma u svim pjesmama ima i duhovnosti, a što se tiče domoljubne, suvremenici smo ratnih zbivanja i nekako, kao da u nama probudi jače osjećaje, ona nas drugačije grije- rekao nam je Zrinko Kapetanić, čovjek koji poeziju i piše, ali i živi.
– U životu nisam pisala ni tekst, a kamoli glazbu. U Adventu 1991. godine suprug je otišao na ratište u Slavoniju kod Antunova i tada sam se susrela s mogućom smrću. To mi je bio šok. Išla sam na različite duhovne pomoći, a onda me kolegica pozvala u crkvu. Krenula sam kod fratara na Kaptol i ostala. Vlastite pjesme javile su se u Adventu i to 1992. Odjednom su navirale gdje god bih bila. Kad Bog otvori pipu ne zatvara ju i bila je to zapravo prava poplava pjesama. U crkvi sam najprije pjevala tuđe, a sada pjevam vlastite duhovne pjesme. To su molitve, tu ja sebe nekako dam kroz odnos s Bogom, s drugim ljudima, sa svim onim što čini život, i tuga i veselje,.. Bog je uvijek s nama i kad si to čovjek po svijesti, kad to počne živjeti, onda se događa nešto prelijepo i toplo što nikada nismo mislili da se može dogoditi. Našla sam se u jednoj neobičnoj ulozi – “trubadura Božjeg”- naglasila nam je u razgovoru Daniela Sisgoreo-Morsan.
