NOVA GRADIŠKA, 7. studeni 2015. – Nova Gradiška je dostojanstveno obilježila ove obljetnice velikana hrvatske povijesti, a u organizaciji Grada i POU „Matija Antun Relković“.
U dvorani Doma kulture 6. je studenoga održana svečana akademija, a potom je u Strossmayerovoj ulici, ispred zgrade vojarne, otkrivena njegova spomen bista.
-Biskup Strossmayer bio je jedna od središnjih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća na intelektualnom, vjerskom, ali i političkom polju. Osnivanjem Akademije udario je temelje visokom obrazovanju i znanstvenom radu u Hrvatskoj. U sjećanju je hrvatskog naroda ponajviše ostao poznat kao njegov najveći mecena, kulturni preporoditelj, briljantan govornik Vatikanskog koncila, humanist širokih vidika, veliki knez Crkve, apostol mira, razumijevanja i suradnje među ljudima i narodima, humanist i vizionar. O njegovom pastoralnom djelovanju, ali i izuzetnom ugledu u katoličkom svijetu, pa i šire, govorio je u izlaganju naslovljenom „Dobar pastijer, jer što kaže inom i sam svojim potvrđuje činom“ msgr. dr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru.
Kod osnutka Akademije Strossmayerova je misao vodilja bila da mali narodi poput Hrvata samo znanošću i kulturom mogu postati ravnopravni velikim narodima. To vrijedi i u današnjem vremenu globalizacije. A na tragu toga je i jedna od biskupovih misli, koja kaže: „Narodna je knjiga i glavni plod duha svakoga naroda i glavno pomicalo njegova razvitka, pače u nesnosnim prilikama javnoga života jedino sidro, koje ga čuva od propasti.”
Potvrdio je to u svom izlaganju i profesor emeritus Stanislav Marijanović, bivši rektor Sveučilišta „J.J.Strossmayer“ u Osijeku i doživotni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. O biskupu Strossmayeru govorio je iz riječi njegovih suvremenika.
Obojica su, među ostalim, istaknula veliku brigu biskupa Strossmayera za narod. – Znao je vrijednost novca, ali ga je s marom raspoređivao i štedio te davao sirotinji. Nije bilo dana da za njegovim stolom nije ručalo ili večeralo 15 -ak siromašnih – naglašeno je.
„Vrijeme teče ispred nas, vrijeme teče oko nas, vrijeme teče usporedno s nama, a mi otječemo s njim. On ostaje. On teče mirno, široko i duboko, kao što Dunav teče. Kada prestajemo govoriti iz sebe, tada postaje povijest i govorimo o toj velikoj povijesnoj ličnosti. Uz dva temeljna gesla koja su odredila Strossmayera, „Sve za vjeru i domovinu“ i „Prosvjetom k slobodi“ još je jedno kojega se biskup držao od početka do kraja života, a svjedoči o njegovoj brizi o narodu. Rekao je:“ Dati, a ne uzeti narodu, znači biti i postojati. Uzeti da ja postojim je nemoralno. To odvodi narod u siromaštvo. Narodno siromaštvo je nepodopština i ekonomska i moralna, jer svaki je narod sam sebi dostatan, kad si sam kapu kroji. A nema naroda na svijetu koji ne bi osiromašio i iznemogao kad mu iznad njega, otuđeni od njega, terete po svojoj volji nameću. Jer su danas vremena egoizma i sebičnosti i svakojakih nepravilnosti, kojima lako podleći možeš.“ – I po tome je vizionar budućnosti i našega vremena- istaknuo je, među ostalim prof. Marijanović.
Pozdrava Lijepoj našoj i studentsku himnu Gaudeamus igitur izveo je zbora novogradiške Gimnazije pod ravnanjem prof. Sanje Stičinski. Svečanu su akademiju glazbenim nastupom oplemenili Ida Ferković, flauta, Filip Petrovoć, glasovir i Gabrijela Mijatović, solo pjevanje.
