NOVI USPJEH NOVOGRADIŠKOG FILMAŠA

1580 0

NOVA GRADIŠKA – Nakon što su zahvaljujući njegovim sjajnim turističko-promotivnim filmovima gledatelji diljem svijeta otkrili Slavoniju kao potencijalno atraktivnu destinaciju, Alen Kocić ovih je dana zakoračio na stepenicu više

i približio se svjetskim filmskim pozornicama. Film „Mara i Kaja-Dolina na Savi“ kreće na putovanje života! Na redu su New York, internacionalni festival kratkog filma, pa moguće crveni tepih Cannesa, a onda i sudjelovanje na međunarodnom filmskom festivalu u japanskom gradu Sapporo.

 

Uspješna, ali i gotovo nestvarna umjetnička priča Novogradiščanina Alena Kocića, amatera i strastvenog zaljubljenika u film, ali i umjetnika dokumentaristike s iznimnom estetikom ( jer, svijet filma je svijet u kojemu je, bez itekako, snažne financijske podrške, ali i niza suvremenih mecena koji vlastitim imenom „guraju“ projekte, gotovo nemoguće uspijeti) počela je 2013.godine, filmom „Duša zlatne zemlje“ nagrađenim u Portugalu za najbolji turistički film u međunarodnoj konkurenciji. Potom je stigao „Ples slavonske vile“, još jedna sjajna mitološko-turistička filmska atrakcija, ali i jedinstveni prikaz Slavonije, film nagrađen posebnim priznanjem za izniman audio-vizualni pristup tradiciji. A, onda je, ovih dana, uslijedio istinski pozitivni šok od kojega se još uvijek oporavlja i do sada najveće priznanje- prilika da Slavoniju i Posavinu predstavi na Internacionalnom festivalu kratkog filma u New Yorku, filmsko-festivalskoj „Meki“-Cannesu, ali i na 11.Međunarodnom festivalu u gradu Sapporo u dalekom Japanu. Glavni krivac je posljednji Alenov film, 15-minutni dokumentarac „Mara i Kaja-Dolina na Savi“, još jedna iznimno topla ljudska priča, ali i priča o ljepotama Posavine i „žilavosti“ tradicije.

Mara i Kaja su sestre, 80-godišnje starice iz posavskog sela Doline u kojem kao „vječne stare cure“,bez muževa i djece, u kući staroj dva stoljeća, prepunoj uspomena, žive čitav svoj život. Bez struje, vode, telefona, televizora, radija, bez mobitela. Sa slijepim pjetlom koji im je i društvo, ali i budilica, psom i golubom koji je, bit će, u jednostavnosti i krajnjoj skromnosti, prepoznao i ljepotu života, pa, do kraja pripitomljen, nikuda ne odlazi, .Mari i Kaji, kažu, ništa drugo ne treba. Potrebno svjetlo dobivaju od ulične rasvjete, a stari bunar je hladnjak. Priča je to o sudaru tradicije i suvremenosti, priča prepuna pitanja o smislu života,vječnoj potrazi za mirom i spokojem, koji, za razliku od nas drugih koji imamo sve, imaju Mara i Kaja, priča o istinskim ljudskim i životnim vrijednostima, ali i sjajan uvid u ljepotu slavonske Posavine i nedovoljno iskorišten potencijal ruralnog turizma.

Prepoznali su to i svjetski filmski stručnjaci Global media film awardsa iz New Yorka i u konkurenciji od 1400 prijavljenih filmova iz čak 81 zemlje, „Maru i Kaju“ odabrali među 25 filmova nominiranih za nagradu. Iako je ulazak u ekskluzivno, elitno društvo s preostalih 24 svjetskih autora , ostvarenje sna, osvoje li posavske bake članove stručnog ocjenjivačkog suda toliko da im dodijele nagradu, film će biti prikazan na ekranima uz „crveni tepih“ ovogodišnjeg Canneskog filmskog festivala, a potom i u čuvenom Carlton International Hotellu u istom gradu.

 

Osim nastupa na festivalu u New Yorku, Kocićev 15-minutni film ovih je dana primljen i na 11.Međunarodni festival kratkog filma koji će se tijekom mjeseca listopada održati u gradu Sapporo u Japanu. I više nego dovoljno da se Nova Gradiška i Slavonija upišu na filmske karte svijeta! Poželimo, stoga, od srca, sretan put Alenu, ali i Mari i Kaji, bez kojih putovanja ne bi ni bilo!

 

Prenosimo: Slavonski.hr

autor Simonida Tarbuk, Foto Alen Kocić – Koc

Related Post