Autor Franjo Memedović
SIČE – U današnje vrijeme kada se Slavonija raseljava i kada su slavonska sela pomalo avetski pusta, postoje i oni drugi koji ostaju svoji na svom, i u prkos svim poteškoćama i izazovima dokazuju i pokazuju da i u Slavoniji života i kruha ima, i da svoj život ovakav kakav je, i svoje običaje i tradiciju ne žele mijenjati niti za bilo koje blagodati bogatog i razvijenog zapada, jer rodna gruda, i sve ono na njoj, cijene nemaju.
Jedno od takvih mjesta je i mirno i neveliko posavsko selo Siče, sa svojih tristotinjak duša, smješteno u južnom dijelu novokapelačke općine u Brodsko-posavskoj županiji. Zavijeno u maglu i u ovim jesenskim danima kada su svinjokolje već dobrano u punom jeku, tradicija na koju su slavonci posebno ponosni, sičani i kroz rad i djelovanje svog KUD-a RADINJE, čuvaju i njeguju i ostale običaje stare Posavske Slavonije, i to čine od davne 1968 godine. Tridesetak aktivnih i još toliko podupirajućih članova, na čelu sa svojim mladim , poduzetnim i duhom tradicije nadahnutim , predsjednikom Tomislavom Čvorićem, ne dozvoljavaju da zaborav zatre kulturu i običaje predaka i identitet i prepoznatljivost Posavine. tihe i ponosne. U repertoaru svog djelovanja njeguju i otimaju zaboravu stare običaje, od svatovski i žetvenih, do onih folklornog izričaja. Godišnje imaju preko dvadeset nastupa i gostovanja, a odrade i nekoliko desetina radnih akcija u svom selu. Ponosni su i na svoj pomladak, koji broji petnaestak članova , koji su jamstvo budućnosti i opstanka ovog društva.
U uređenom Društvenom domu u središtu Siča , u kojem članovi KUDa RADINJE održavaju probe i nastupe, imaju lijepo uređen i mali etno muzej, sa raznim predmetima i alatima iz prošlosti. Posebnu pažnju u ovome domu zaokuplja u etno stilu uređena soba, na koju su posebno ponosni. Soba je to u kojoj je vrijeme već odavno stalo i u kojoj se može vidjeti i doživjeti duh i sve bogatstvo, a i povijest, ovog posavskog kraja. Sve ovo sa ponosom nam pokazuje predsjednik Čvorić, koji na pitanje , kako sve to materijalno pokrivaju i kako se financiraju, ističe veliku potporu općine Nova Kapela i načelnika Ivana Šmita, kao i brojnih sičana, koji već odavno u Sičama ne žive, kao i mnogih drugih znanih i neznanih sponzora i donatora .Na dodatno pitanje, koliku im u njihovom radu pomaže Županija Brodsko-posavska, predsjednik Čvorić sa nelagodom , ali i gorčinom odgovara, nimalo. Da ovaj apsurd bude veći i žalosniji, treba napisati kako je sičansko kulturno umjetničko društvo organizator godišnje dječje Županijske smotre folklora pod nazivom,, MI SMO DJECA VESELA”, za čiju organizaciju i troškove od Županije ne dobivaju nikakva sredstva. Posebno su ljuti na Župana Marušića, za kojeg kažu da nimalo nema sluha za njihov rad i potrebe i da nikako sa njim ne mogu uspostaviti kontakt. Župane, ovi ljudi ne traže puno, nekad malo dobre volje, a nekad i neka mala financijska sredstva, kojih sigurno negdje u pričuvi i za njih ima.
Odlazeći iz Siča obogaćeni onim što smo vidjeli , rekoše nam naši domaćini, nemojte ovo o Županu i Županiji pisati, što im nismo čvrsto obećali da nećemo. Kada smo malo bolje razmislili, postavilo se pitanje, a zašto i ne bi. Nikoga bez razloga ne prozivamo, a niti vrijeđamo, navodimo istinu i činjenice, a ako time nanosimo nekom neku nelagodu, neka taj, i ti isti i njima slični, u Siče i sičanima ne dolaze niti za vrijeme izbora, kada traže glasove i potporu svojim stranačkim i nezavisnim listama.
foto i tekst
Franjo Memedović
