Autor Franjo Samardžić
NOVA GRADIŠKA, 21 rujna 2019. – Bilo je danas ispred Doma kulture puno emocija, dostojanstva i ponosa. Oglašavajuću prestanak opasnosti sirene su u 12,52 sati podsjetile na 21. rujna 1991. godine i najkrvaviji novogradiški ratni dan kada su zrakoplovi JNA ubili 12 osoba, a 50 osoba teže i lakše ranili. Oglašavanje sirena bio je i znak za početak ceremonije odavanja počasti i otkrivanje spomen ploče sa imenima poginulih. Spomen ploču je postavio Grad Nova Gradiška, a otkrili članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja i civila.
Uz članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja i civila, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća počast poginulima odali su brigadir Mirko Jurin kao izaslanik Ministra branitelja Damira Krstičevića i načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske generala zbora Mirka Šundova, izaslanstvo Grada Nova Gradiška predvođeno gradonačelnikom i saborskim zastupnikom Vinkom Grgićem, župan Danijel Marušić, predstavnici braniteljskih i udruga proisteklih iz Domovinskog rata.i civilnih udruga, Policijskih postaja Nova Gradiška i Stara Gradiška, gradskih ustanova, tvrtki i institucija.
Poginuli su: TOMO IDŽAKOVIĆ, MARINKO BAŠIĆ, MIKRET KOPIĆ (pripadnici ZNG iz Zagreba), DOMAGOJ POTKONJAK ( civil iz Cernika), MARKO TIČAK iz Nove Gradiške, ŽELJKO LUCIĆ iz Seoca, IVAN LABAVIĆ iz Bilog Briga, MARKO RUŽOJČIĆ iz Donjeg Lipovca, ANTE STIPIĆ iz Gornjih Bogićevaca, DAVOR TOPČIĆ iz Rešetara, GORAN JEFTIĆ iz Rešetara (svi ZNG) i DUŠAN MILOŠEVIĆ (Narodna zaštita).
-Dolazak na ovakvo mjesto, odavanje počasti poginulim hrvatskim braniteljima ponovo nas povezuje i daje smisao onome što danas radimo. Da to ne bude samo profesionalno ispunjenje obveza, nego stvaranje sposobnosti hrvatskog vojnika da bi mogao spriječiti bilo kakvu mogućnost ovakvih događaja gdje bi eventualni agresor bio u stanju nekažnjeno napad samo središte jednog hrvatskog grada sa tolikim žrtvama, poginulim i ranjenim. U svoje osobno ime, kao pripadnik Treće gardijske brigade, čiji sam bio pripadnik na ovom ratištu, mogu prenijeti spremnost Ministarstva obrane i Oružanih snaga da ćemo u budućnosti uložiti sve naše snage da izgradimo takve oružane sposobnosti na koje će biti ponosni naši hrvatski branitelji, a na čast našim poginulima koji su nam stvorili priliku da gradimo, u slobodnoj Hrvatskoj domovini, hrvatske oružane snage – kazao je brigadir Mirko Jurin izražavajući sućut obiteljima poginulih branitelja i civila.
– U jezivoj tišini koja nekako najviše odzvanja, prisjetili smo se svih koje su svoje živote utkali u temelje slobodne domovine Hrvatske. Hodajući gradom i danas možemo vidjeti ratne rane. Ratne rane na zgradama će zacijeliti, ali bol za poginulima, bol roditelja i obitelji neće nikada. Ova spomen ploča ostat će ovdje vječno kao podsjetnik na te teške i ponosne dane, podsjetnik na tragediju koju je hrvatski narod morao proživjeti da dobije slobodnu domovinu Hrvatsku. Neka dragi Bog da laku hrvatsku zemlju svim onim koji su utkali svoje živote u našu slobodu, a nama snage, pameti i mudrosti da volimo našu Domovinu i da živimo samo za nju – kazao je župan Danijel Marušić.
-Ovo je poseban, vrlo emotivan trenutak. Mi smo mali grad koji se trudi da postane bolji, stoga sve svoje resurse ulažemo da bude bolji, napredniji.Tu nema emocija, tu se trudimo da budimo još bolji i bit ćemo. Postoje, međutim, emotivni trenutci koji su iznad svih nas, jedan od njih je ovaj danas. Kada čovjek analizira svoje pamćenje i mišljenje, vidimo da kao zajednica pamtimo neke događaje iz prošlosti, segmentno i pojedinačno i od toga stvaramo sliku prošlosti.
Onda se sjetimo događanja iz 1991. godine kada smo dočekivali postrojbe naše Specijalne policije u šestom i sedmom mjesecu koji su bili na ratištu u istočnoj Slavoniji i mislili da je to daleko od nas. Sjetimo se onda i blagdana Velike Gospe kada je agresija počela u Okučanima i Gornjim Bogićevcima, raketiranja Slavče, uništavanja mosta na Strugu i detonacije koja je odjeknula gradom. Sjetimo se onda i ovog događaja 21. rujna 1991. godine. Tog trenutka je ugašeno 12 života, a 50 ljudi je teško ranjeno. To moramo pamtiti, cijeniti i poštovati. To je ono što nas čini boljim ljudima i kvalitetnijima. Zato ćemo se i dalje trudit i dati sve da budemo bolji i kvalitetniji grad. Ovakve događaje, međutim, moramo pamtiti. Zahvaljujem svim inicijatorima koji su potaknuli da ovdje postavimo obilježje kao trajni znak sjećanja. Grad će ostati, žrtve su tu, ali ovo je jedan mali znak grada i poštovanja naše zajednice prema njima – istaknuo je saborski zastupnik, gradonačelnik Nove Gradiške Vinko Grgić.
Najkrvaviji novogradiški dan u Domovinskom ratu bio je 21. rujan 1991. godine
Nakon što su napali naplatne kućice na autocesti neprijateljski zrakoplovi se obrušavaju na Novu Gradišku i gađaju vitalne objekte. Cilj je uništiti ih, obeshrabriti branitelje i izazvati paniku kod civilnog stanovništva. Poginulo je 11 osoba. Jedna osoba je izgorjela, a 50 osoba je teže i lakše ranjeno. Izgorjela su 2 vojna kamiona.
Središte Nove Gradiške napadnuto je u 12,52 sati. Iz zrakoplova agresor puca strojnicama, a raketama gađa vitalne objekte. U prvom naletu zrakoplova pogođena je zgrada Skupštine općine Nova Gradiška, pošta, stambena zgrada pokraj pošte, pravoslavna crkva i zgrada Zagrebačke banke. U drugom naletu na meti zrakoplova je Dom kulture u kojemu je smještena lokalna radio-postaja, privatna pekara i stambena zgrada u njezinoj blizini, te željeznička postaja. Oštećeno je i nekoliko privatnih obiteljskih kuća. Namjera neprijatelja je bila uništiti vitalne objekte značajne za normalno funkcioniranje svakodnevnog života. Cilj neprijateljskih zrakoplova bila je stoga i brana Bačica na akumulaciji nadomak Crniku, odakle se Nova Gradiška opskrbljuje vodom. Oštećena je filtar-stanica.
Sirene sve češće oglašavaju opasnost iz zraka i opću opasnost pa su Novogradiščani često u skloništima. Je li Nova Gradiška postala sastavni dio zapadnoslavonskog bojišta, pitanje je koje se već desetak dana s razlogom postavlja, iako u samom gradu nema sukoba, a branitelji čvrsto čuvaju prilaze gradu. Srpsko dalekometno topništvo potiče na takva razmišljanja jer svaki dan sustavno gađa grad i civilne objekte. To isto čini i neprijateljsko borbeno zrakoplovstvo.
Unatoč opasnostima grad „normalno“ funkcionira. Sve javne djelatnosti, osim škola, na usluzi su građanima. U poduzećima se radi polovično jer je većina radnika obukla uniformu Hrvatske vojske. Osnovne i srednje škole po odluci Kriznog štaba neće raditi do 1. listopada.
