Zbog napada na Staru Gradišku moralo su pobjeći Hrvati iz Uskoka, Donjeg, Gornjeg i Novog Varoša te Pivara. Najveći broj izbjeglica smješten je u Novoj Gradiški, a ostali u Godinjaku, Rešetarima, Starom Petrovom Selu, Blažević Dolu, Bilom Brigu, Novoj Kapeli i drugim mjestima u istočnom dijelu općine. I dok Hrvati iz zapadnog dijela općine bježe u Novu
Gradišku i sela u istočnom dijelu općine, iz Nove Gradiške odlaze Srbi. Općinska uprava, većina poduzeća, ustanova i škola, već su se prilagodili izvanrednom ratnom stanju. Prvih dana sukoba bio je zamjetan u novogradiškim poduzećima izostanak s posla velikog broja radnika srpske nacionalnosti. U poduzećima se radi po zapovijedi Kriznog štaba, a u ustanovama i javnim djelatnostima su prekinuti godišnji odmori. Općinska organizacija Crvenog križa i Centar za socijalni rad imaju pune ruke posla oko zbrinjavanja prognanika.
Novogradiščani se brzo i dobro organiziraju. Građani, koji nisu u aktivnom i rezervnom sastavu Zbora narodne garde, jedinicama unutarnjih poslova i specijalnim jedinicama, uključuju se u odrede Narodne zaštite. Općinski štab Narodne zaštite u 13 centara Narodne zaštite na području općine aktivirao je 4500 građana. Osnovna zadaća Narodne zaštite u mjesnim zajednicama jest da zaštite ljude i spase ugrožena materijalna dobra. U tu svrhu izviđaju teren, alarmiraju i dojavljuju ako se organizirano pojave neprijateljske snage. Prvih dana rata odredi Narodne zaštite organizirali su transport i evakuaciju stanovništva iz ugroženih sela, opskrbu jedinica na položajima i prijevoz cestovnih zapreka.
Devetnaestog i dvadesetog kolovoza 1991. godine na bojištima se održava varljivo zatišje. Jedino su s položaja, koje je držala federalna armija kod srušenog mosta preko kanala Strug, odjekivali povremeni pucnji. Iz strojnica neprijatelj je pucao po selu Novi Varoš.
Na pitanje, je li to stvarno smirivanje ili najava novih sukoba, Zdravko Sokić, predsjednik Općine i Kriznog štaba, odgovorio je ovako:
„Vojska ne odustaje od zamišljene granice velike Srbije i dalje otvoreno surađuje s četnicima. Smjer „zatvaranja“ crte od Virovitice do Karlobaga prelazi upravo ovim područjem. To je zamišljena linija od koje oni ne odustaju. Unatoč svim našim nastojanjima da postignemo dogovor, još nismo uspjeli pronaći osnovnu za mirno rješenje.“
Varljivo zatišje uz povremeno otvaranje vatre po položajima naših postrojba, trajalo je dva dana, tek toliko, koliko jer inženjercima jugoarmije trebalo da premoste kanal Strug. S pet granata, ispaljenih iz tenkovskih topova, gađan je Novi Varoš, a jedna granata pala je nedaleko naplatnih kućica na autocesti. Položaji postrojba Zbora narodne garde i MUP-a pod snažnom su vatrom iz pješačkog oružja. JNA, pod čijim su zapovjedništvom srpski rezervisti i dobrovoljci, četnici i vojnici iz redovnog sastava, spremana je za prodor prema autocesti.
U Novoj Gradiški nekoliko tisuća dragovoljaca došlo je pred zgradu Kriznog štaba prijaviti se u rezervni sastav Zbora narodne garde.
Pripadnici policije – početak 8. mjeseca 1991. godine
I dalje se pregovara o razmjeni zarobljenih pripadnika zaraćenih strana i civila zatočenih u Okučanima te održavanju primirja i prekidu sukoba. Za 22. kolovoza najavljuje se dolazak u Novu Gradišku Komisije Predsjedništva SFRJ za kontrolu prekida vatre na ratištima u Hrvatskoj. Dok je hrvatska komisija u Novoj Gradiški, s Draženom Budišom na čelu, čekala nekoliko sati, članovi federalne komisije u sastavu Bogić Bogićević, član Predsjedništva SFRJ, Irfan Ajanović, predsjednik Skupštine SFRJ, Stane Brovet, zamjenik saveznog sekretara za narodnu obranu i još dvojica članova komisije, bili su u 30 kilometara udaljenim Okučanima i razgovarali s vođama pobunjenih Srba. Admiral Brovet obišao je u njihovu čast postrojenu postrojbu pobunjenih Srba, odjevenih u uniforme JNA. Bez pogovora primio je raport „Pomoz Bog generale“.
U Novu Gradišku nisu došli.
Dan je to kada brojne kolone vozila JNA prolaze autocestom u oba smjera. Zaustavljaju se kod sela Vrbovljani i u njih se u civilne kamione premješta vojna oprema i naoružanje. Odvoze ih u Vrbovljane gdje je tzv. SAO zapadna Slavonija formirala stanicu milicije.
U dva sata iza pomoći 23. kolovoza snažna eksplozija odjeknula je cijelim područjem. Naša diverzantsko-izviđačka grupa ubacila se u neprijateljsku pozadinu i minirala most na Savi kolji povezuje Bosansku i Staru Gradišku. Nije, međutim, znatnije oštećen. Nakon što je federalna armija provjerila njegovu nosivost, preko mosta prelaze tenkovi i druga teška vojna vozila. Banjalučki korpus prebacuje preko Save znatne snage u oružju i ljudstvu i raspoređuju ih na području Stare Gradiške i uz kanal Strug.
Bilježe se prekidi željezničkog prometa na dionici od Nove Gradiške do Novske i prometa autocestom. U poslijepodnevnim satima 24. kolovoza, dolazi do obustavljanja prometa na autocesti kod nadvožnjaka Vrbovljani. Na južnoj zaustavnoj traci bila su zaustavljena četiri autobusa od kojih tri s registracijskim tablicama JNA. Iz autobusa su izašli muškarci u uniformama JNA i civilne osobe. Svi su bili naoružani. Promet je bio sat vremena prekinut.
Iako je jugoslavenska vojska u pregovorima s hrvatskim vlastima još uvijek igrala ulogu mirotvorca,bilo je jasno da se stavila na stranu pobunjenih Srba, a sigurno je da se otvoreni sukob s JNA više ne može izbjeći.
Straže kod Ine u Novoj Gradiški u mjesecu srpnju
