Na 21. obljetnicu razaranja Voćina, rušenja crkve i ubojstva nedužnih civila održano je 13. prosinca hodočašće hrvatskih branitelja, hrvatske vojske i policije. Uz njih je sudjelovala i rodbina voćinskih žrtava te nositelji javnih dužnosti,
među kojima je bio saborski zastupnik Tomislav Žagar, izaslanik ministra obrane brigadir Siniša Jurković, izaslanica ministra branitelja Nevenka Benić, izaslanik ministra policije Mario Župan, požeško-slavonski župan Marijan Aladrović, virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić, iz Udruge roditelja poginulih branitelja Republike Hrvatske Lucija Korber i Anđa Oljačić, admiral Davor Domazet Lošo, general Marko Lukić. Slavlje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević sa desetak svećenika, među kojima je bio prepošt Stolnog kaptola u Požegi apostolski protonotar Josip Devčić, arhiđakon slavonsko-podravski i slatinski župnik msgr. Vladimir Škrinjarić, slatinski dekan i novobukovički župnik Dražen Akmačić te vojni kapelani iz Požege i Vinkovaca. Program hodočašća započeo je kod križa na brijegu iznad crkve zvanom Prebenda gdje su se okupili svi hodočasnici a članovi povijesnih postrojbi sa svojim stjegovima.
Biskup Škvorčević je u pozdravnoj riječi spomenuo kako je stisla voćinska zima te je fizički hladno i dodao da je teža zebnja koju smo donijeli u srcima zbog zločina koji je počinjen u Voćinu. Kazao je: „Stojimo na jednom od mjesta gdje su pobunjeni Srbi uz potporu Jugoslavenske narodne armije izvršili teška zlodjela nad Hrvatima. Na današnji dan prije 21. godinu dovršili su višednevno okrutno ubijanje nedužnih ljudi, uništili brojne kuće i druga dobra te do temelja razorili crkvu sagrađenu u 15. stoljeću, svetište Gospe Voćinske. Upućujem poseban pozdrav poštovanja i suosjećanja roditeljima i drugim članovima obitelji ubijenih nedužnih voćinskih ljudi i poginulih hrvatskih branitelja, članovima HVIDRE, svim drugim hrvatskim braniteljima, predstavnicima hrvatske vojske i policije te svima vama koji ste se došli sjediniti s Isusovom Majkom, našom Gospom Voćinskom i moliti za pokoj plemenitih poginulih i ubijenih ljudi, za mir u srcima, dobro hrvatske domovine. Ovogodišnje hodočašće izraz je i duboke zahvalnosti Bogu i Blaženoj Djevici Mariji što je po oslobađajućoj presudi haškoga suda vraćena čast hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i drugim braniteljima, te dostojanstvo Domovinskom ratu kao legitimnom pothvatu obrane od agresije na Hrvatsku. Povjerimo naše generale i sve druge hrvatske branitelje zagovoru Isusove Majke, posebno one koji su u teškim duhovnim, zdravstvenim ili materijalnim poteškoćama.“
Biskup je nastavio: „Činjenica da još uvijek nisu pronađeni i dovedeni pred sud počinitelji voćinskih i nekih drugih zločina ispunja nas zabrinutošću, jer očituje nespremnost dijela odgovornih ljudi i ustanova u Hrvatskoj da niti nakon dvadeset godina ne nastoje oko uspostave pravde i zadovoljštine žrtvama etničkog čišćenja nad Hrvatima. Zločin nad bilo kojom osobom, pripadnikom bilo kojeg naroda ili vjere jednako je zločin, vrijedan jednakog postupanja. Teško se oteti dojmu da se netko u Hrvatskoj poigrava pravdom i čašću žrtava za neke osobne ili grupne ciljeve. Dok tražimo jednaku pravdu za sve žrtve, ne želimo danas na ovom hodočašću zbog dostojanstva samih žrtava i čistoće spomena na njih podržavati u svom srcu osjećaje mržnje ili osvete, nego moliti za slobodu u našim dušama od diktata zla.
Zaustavili smo se pred ovim ranjenim križem da bismo zajedno s vjernom Isusovom i našom Majkom oplakali nedužne žrtve, iskazali im ljubav i molitvom ih položili u ruke Boga živoga, povjerili ih Isusovoj žrtvi na križu i pobjedi uskrsnuća. Neka Gospodin osposobi naše srce za milosrđe i praštanje, te s raspoloženjem kojim je Marija stajala pod križem uzmognemo iskazati svoje veliko poštovanje i zahvalnost prema žrtvama i braniteljima a za njihove najbliže moliti utjehu“. Nakon molitve krenula je procesija branitelja, vojske i policije te drugih hodočasnika prema svetištu Gospe Voćinske. Pred Memorijalom „U majčinu naručju“, podignutog pokraj Gospinog svetišta voćinskim žrtvama, održan je program spomena i molitve na njih. Biskup Škvorčević je u uvodu rekao da je Požeška biskupija izgradnjom Memorijala uz ponovno podignutu voćinsku crkvu željela posvjedočiti kako „o nama i našoj nedavnoj prošlosti nema zadnju riječ razorna mržnja, nego ljubav graditeljica“. Protumačivši značenje lika žalosne Isusove Majke koja u svoje naručje prima njegovo mrtvo tijelo, spomenuo je kako je ona svojim suosjećajnim srcem u voćinskom svetištu tijekom stoljeća primala i majčinskom ljubavlju liječila mnoge hrvatske rane. Nastavio je: „ Duboko vjerujem da je u svoje naručje primila i nedužne voćinske žrtve, sve poginule u Domovinskom ratu, združila ih s patnjama svoga Sina, povjerila ih pobjedničkoj snazi njegove ljubavi koja je moćna darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti. Stoga je ovaj Memorijal izraz naše vjere, očitovanje naše nade i svjedočenje ljubavi prema onima koji su položili svoje živote za našu slobodu.“ Potom je biskup pozvao đakona Zdravka Ticla da svojim pjesnički sročenim tekstom zajedno s mladim recitatorima podsjeti nazočne na imena ubijenih voćinskih Hrvata. U stihu, pjesmi i molitvi nizana su imena pedeset i jedne osobe za koje je biskup rekao da su oni jednako toliko hrvatskih rana koje još bole, ali i snaga naše slobode u koju su ugrađeni, mučenici koji su podnijeli nasilje a drugima ga nisu nanosili. Izrekao je za njih molitvu, položio njima u počast vijenac podno Memorijala a voćinska madež i druge pobožne duše postavile upaljene lampione. Praćeni voćinskim zvonima, koja su se oglasila žrtvama na spomen, hodočasnici su krenuli u svetišnu crkvu. Nakon što su predstavnici braniteljskih udruga postavili tri velike svijeće u čast Gospe Voćinske, biskup Škvorčević je započeo euharistijsko slavlje. U homiliji je kazao kako je temperatura zraka od voćinskih jutarnjih minus dvadeset stupnjeva, pod toplinom sunca dosegla pozitivan predznak, ali da je značajnije što je ljubav Isusove Majke u ovom svetištu i hodočasnička toplina srca učinila da je naše zajedništvo s voćinskim žrtvama otopilo zebnju zbog njihova okrutnog ubojstva. Istaknuo je kako ostaje napast da danas svoju pozornost usredotočimo na zločince i počinjeno zlo te tako budemo ledena srca i daleko od naših ubijenih. 1aPotaknuo je na razmišljanje o njihovoj žrtvi te kazao kako je u Hrvatsku, u njezinu slobodu i dostojanstvo ugrađeno mnogo ljubavi, te da oni koji i danas pokušavaju ledena srca s drugih polazišta i računa prosuđivati djelo hrvatskih branitelja, ostaju daleko od istine i nanose im nepravdu. Spomenuo je da naviještena Božja riječ može pomoći jasnoći i istinitosti našeg pristupa i pogleda onome što nam se dogodilo. Podsjetio je na nemoć kralja Ahaza, prikazana u prvom liturgijskom čitanju u ulomku iz Knjige Izaije proroka, koji se 733. godine prije Krista odlučio ući u savez s Asirskim kraljem, koji je unatoč tome porobio Židove i nametnuo štovanje svojih idola. Prorok je opominjao kralja da ostane vjeran Bogu i ne sklapa saveza s poganinom, jer mu je jamstvo povijest njegova naroda, počevši od Egipatskog oslobođenja, da se samo u savezništvu s Bogom konačno pobjeđuje. Biskup je podsjetio na hrvatsku trinaeststoljetnu prošlost, savezništvo s Bogom koje se živjelo po služenju Isusove Crkve te na pobjede – sve do one u Domovinskom ratu i na haškom sudu – ostvarene uz Božju pomoć. Dodao je kako danas u Hrvatskoj određeni javni dužnosnici nemaju osjetljivosti za tu dimenzijuNarod te većini hrvatskih građana oduzimaju demokratsko pravo da u javnim školama imaju odgoj svoje djece i mladih u skladu sa svojim vjerničkim uvjerenjem i moralnim načelima. Tumačeći Marijinu otvorenost za Boga, dijalog u koji je ušla s njime i opredjeljenje za ono što dolazi iz njegovih mogućnosti, biskup je kazao kako pojedinci i društvo koji ne isključuju razgovor s Bogom iz javnog života u traganju za odgovorima na teška pitanja ljudskog postojanja, osobito slobode, zla, patnje i smrti, služe na cjelovitiji način dostojanstvu čovjeka, smislu našeg života i djelovanja. Istaknuo je da se hrvatski dijalog s Bogom tijekom trinaest stoljeća na poseban način događao u Marijinim svetištima po njezinu uzoru te je zamolio Gospu Voćinsku da pomogne kako se on ne bi zaustavio u suvremenim okolnostima. Pri kraju slavlja biskup je pred likom Gospe Voćinske povjerio Isusovoj Majci sve žrtve rata, hrvatske branitelje, domovinu i one koji joj služe. Zauzeti promicatelj i organizator hodočašća branitelja u Voćin, Nenad Križić, predsjednik.
Zajednice Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Virovitičko-podravske županije zahvalio je biskupu za sve što čini u prilog branitelja te mu predao na dar sliku Gospe Voćinske. U ime Koordinacije Udruga proisteklih iz Domovinskog rata Požeško-slavonske županije umirovljeni brigadir Krešimir Pavelić uručio je biskupu Zahvalnicu za potporu braniteljima i molitvu osobito u prilog slobode naših generala. Biskup je zahvalio obojici darovatelja za zauzetost u organiziranju hodočašća kao i Iliji Nikoliću te Ivici Jergoviću iz Slatine i Mili Bičaniću. Slavlje u svetištu završilo je pjevanjem „Lijepa naša Domovino“. Program je nastavljen s komemoracijom, polaganjem vijenaca i cvijeća te govorima kod spomenika voćinskim žrtvama. (pozeska-biskupija.com)
