Clockwork Orange (1971) Paklena naranča Producent, redatelj i scenarist Stanley Kubrick je, na predlošku istoimenog romana autora Anthony Burgess-a, napravio na trenutke iznimno nasilan, nepopustljiv, grafičko-stiliziran film o bliskoj budućnosti. Bio je to Kubrick-u deveti dugometražni igrani film.
KINO PREDSTAVA 12. KOLOVOZA (petak) S POČETKOM U 20,30 SATI U PROSTORU STARE ROBNE KUĆE – ULAZ BESPLATAN
Šašavo-šareni set dizajna John Barry-a, kostimografija Milene Canonero, sintetizirani elektronski zvuk pionira elektronske glazbe Wendy Carlos-a, boja i inovativna fotografija John Alcott-a, ali i maštoviti te hibridni jezik Burgess-ova romana (izražajanog spoja engleskog, ruskog i uličnog slenga), rezultirao je markantnim, nezaboravnim ostvarenjem. U originalnoj verziji filma, planiralo se angažirati Rolling Stones za uloge Alexa i njegove družine, dok Kubrick nije dobio posao. Kontroverzni naslov aludira na satni mehanizam ljudskog bića (Cockney izraz istočnog Londona, “as queer as a clockwork orange” – ukazuje na nešto bizarno iznutra, ali karakter koji je pojedincu prirodno, ljudsko i nešto potpuno normalno. Film obrađuje temu nasilja u policijskoj državi, maloljetničku delinkvencije, tehnološki nadzor, i dehumanizaciju. Pričao o mladiću čiji je glavni interes nasilje i Beethoven. A Clockwork Orange je bio nominiran za najbolji film, najbolju režiju, najbolji film i najbolji adaptirani scenarij, ali je poražen u svakoj kategoriji od William Friedkin-a i njegove „Francuske veze“ (1971) . Zastrašujuće, film postavlja mnoga pitanja i dvojbe: Kako se zlo može iskorijeniti u modernom društvu? Ako država može lišiti pojedinca njegove slobodne volje, što nam to žele reći, da se može modificirati ponašanje putem tehnološke kazne radi sprječavanja kriminala? Da li time gubimo svoju ljudskost ako smo uskraćeni za slobodnu volju izbora između dobra i zla?
