Ne, neće biti ovo pisanje o nekom računovodstvenim pitanju – nisu sva moja razmišljanja svaki puta o poslu; često su o obitelji i obiteljskim odnosima.
Da, osim što naravno puno radim, isto tako i briga o djeci, kao i u svakoj obitelji, je prioritet. Nekad je lakše uskladiti sve obaveze, nekad teže, ali rekla bih da svi nađu neki balans između istoga.
Međutim, često čitam o temi – zašto kod nas žena mora promijeniti prezime pri udaji?
Sve češće žene dodaju samo svom rođenom prezimenu muževo prezime, što je, po meni sasvim u redu.
Međutim, djeca odmah dobiju muževo prezime, pa se ja pitam – a zašto?
Znam da ću ovim pisanjem navući kritiku većinom muškog dijela čitatelja, ali ja bih da moja djeca imaju i moje prezime uz ono od muža (sada bivšeg). Da, ja vam sad iskreno govorim o svom životu, otvoreno, iako istina nije lako prihvatljiva.
Moja djeca su rastavom dvoje odraslih ljudi, na moj pristanak dobila skrbništvo oba roditelja. No, istina je da unatoč toj sudskoj odluci i onoj da žive sa mnom, kao majkom, je u stvarnosti takva, da su sve odluke i dobre i loše s mojim potpisom. Svi uspjesi ili pak neuspjesi ili neke greške, moje djece, su svedene na mene. Nije se tu poštovalo niti sudska odluka, o bivanju s drugim roditeljem svaki drugi vikend ili pak, dva tjedna ljetnih praznika, pa zimskih i slično. Ništa. Sve na meni. Nemam ja vikenda, bez njih (nije da se sad ni žalim na to) svi godišnji odmori, sve aktivnosti, svi rođendani, slavlja i razni događaji – u mojoj realizaciji.
Godine prolaze, djeca postaju svoji ljudi i stvaraju svoje živote. Kada su uspjesi u pitanju, drugi roditelj tj. otac napiše – ponosan sam baš!
Ma na čega? Na čega si ponosan – na moj trud i rad s njima, na neviđene temperature, roditeljske sastanke i na svaku suglasnost koju nisi morao potpisati maloljetnom djetetu za odlazak i financiranje izleta? Na savjet, koji sad dajem sinu, već dovoljno odraslom da mu samo treba putokaz ili drugačije razmišljanje, kako bi izabrao pravi put? Na odluke o prijateljstvima, kada kao tinejdžer misliš da znaš bolje od svih, a osobito od mame? Na koji dio si ponosan?
Da, želim da moja djeca dodaju i moje prezime. Neka su tvoji – moji su isto ako ne i više!
Slobodno komentirajte, znam da ima divnih očeva koji se skrbe za djecu bez majke, posebni ljudi, vjerujte mi!
