7. prosinac 2011. U organizaciji Hrvatskog taekwondo saveza,
a u domaćinstvu taekwondo kluba ”Velebit” iz Rijeke dana 03. prosinca održano je kadetsko prvenstvo Republike Hrvatske za 2011. godinu. Ovogodišnje prvenstvo održano u dvorani Mladost na Trsatu okupilo je 279 natjecatelja iz 57 klubova. Put Rijeke zaputili smo se dan ranije to jest u petak. Nastupili su Mislav Pastulović u kategoriji do 41 kilograma i Teo Kanđera u kategoriji do 45 kilograma. Prošle godine predstavnik Vukova Arijan Dragić zaustavljen korak do medalje sa državnog prvenstva.
I Mislav i Teo prvo kolo imaju za protivnike nositelje crnih pojaseva. Mislav sa lakoćom i glatko pobjeđuje rezultatom 16:6 i to Marija Tota iz Obrovca. U drugom kolu čekao ga je odmorni Filip Požar iz Kondora. Mislav Gubi 10:4. No ono što je bitno da je Mislav prebrodio prepreku da bude odličan borac.
Puno napetije bilo je kod Tea. Zamolili smo trenera Vukova da nam prokomentira put do državne medalje:
– Teo prvu borbu ide na Matka Popovića iz Bjelovara. Kako rekosmo nositelj crnog pojasa, malo viši od našeg Tea i svakako iskusniji. Teo sluša savjet i ne forsira. Znali smo da ne smije biti velikih razmjena udaraca. Trebalo je lukavo zatvarati borbu. Uspjeli smo i pred kraj treće runde Teo vodi 3:1. Uslijedio je kratki prekid, a Teo desetak sekundi prije kraja borbe dobiva savjet da ili uđe u klinč ili izbjegava borbu. Ponešen rezultatom ipak se upušta u razmjenu udaraca, prima udarac u oklop i Popović smanjuje na 3:2, no istekla je i treća runda i Teo je u drugom kolu. Nesmotrenost na samom kraju borbe mogla ga je koštati pobjede da je kojim slučajem primio udarac u glavu. U drugom kolu čekao ga je Antonio Prpić iz Magonea. Vidno neiskusan, ali borben protivnik. Bez većih problema Teo pobjeđuje rezultatom 12:1.
Uslijedilo je treće kolo i borba za medalju. Protivnik je Domagoj Kuveždić iz Otoka. Teo se bori pametno i proračunato kao u prvom kolu i glatko pobjeđuje rezultatom 5:0. Trenutak za pamćenje i vrlo vrijedna medalja u riznici.
U borbi za ulazak u finale čekao ga je Vito Blagec iz Osvita. Unatoč htijenju Blagec je ipak bio prevelik zalogaj za Tea i gubimo rezultatom 12:1. Premda poraz uvijek teško padne i ostaje misao da je moglo bolje mi smo ipak zadovoljni. Moramo uzeti u obzir i činjenicu da je to Teu prvo državno prvenstvo. Obojici najvjerojatnije slijedi promjena kategorije uskoro pa ćemo vidjeti kakva nas iznenađenja čekaju.
Navikli smo da vaši borci uvijek donesu pregršt medalja. Jeste li zadovoljni sa ovim rezultatom?
– Naravno da sam zadovoljan. Puno veći klubovi koji postoje puno duže od nas ostali su bez medalje. Moram naglasiti da se do medalje nije dolazilo lako u nijednoj kategoriji. Posebno raduje činjenica da je teu ovo prva kadetska godina. Već sada možemo reći da na iduće državno prvenstvo idemo u dosta jačem sastavu.
Što ova medalja znači za vas kao klub, a što znači Teu kao sportašu?
-Svakako nas afirmira kao ponajbolji sportski klub u gradu. Opće poznato je sa kakvim se sve problemima susrećemo I što sve trpimo. Kao da se borimo za neki tuđi grad, a ne za Gradišku. Nagrađeni smo medaljom grada za 2010. godinu međutim unatoč tome i postignutim rezultatima to nije bilo dovoljno da bi nas komisija Saveza športova Nove Gradiške proglasila najboljima kao ekipu. No više se sa takvim ljudima i ne opterećujemo. Kontaktirat ćemo Hrvatski taekwondo savez jer bi Teo po rezultatu trebao dobiti postati kategorizirani sportaš Hrvatskog olimpijskog odbora. Koliko je meni poznato to je u gradu još jedino ribičima uspjelo. Teo je ovom medaljom I dobrim borbama prije svega sam sebi dokazao da može. Njegova ljubav prema ovom sportu je neupitna. Građen je prema zahtjevima ovog sporta i ono najvažnije ima onu nit koja čini borca. Riječ je o kadetskom uzrastu gdje su još uvijek moguće oscilacije. Konstantu u radu bi s njime trebali postići za još otprilike tri do četiri godine rada.
Kakvi su daljnji planovi?
-Godina je pri kraju. Možda još turnir ili dva. U siječnju nas očekuju licencni seminari a već od veljače kreće sezona za 2012. godinu. Moram naglasiti da smo od plana rada za prvih pet godina postojanja kluba već sada ostvarili sve osim crnih pojaseva u klubu. No do petog rođendana moglo bi biti i to, a i još poneka ostvarenja mimo plana. Podsjećamo da klub na papiru postoji nešto manje od 4 godine. Natječemo se tri godine i osvojili smo 124 medalje. Ono što je najvažnije to je sve osvojeno bez ozljede.
