In Memoriam – Zlatko Štefanac

3207 0

Kada premine netko blizak teško je bilo što reći a kamoli napisati nešto, sakupiti riječi i poslagati ih tako da pruže drugima sliku o toj dragoj osobi. Ipak znam da to moram učiniti zbog našeg iskrenog prijateljstva koje je bilo posebno intenzivno zadnjih mjeseci i dana.

Dragi Zlatko, i kada su nam umirali najbliži znali smo odšutjeti zajedno ali i znalo je zaiskriti od sreće kada su bile velike obiteljske radosti vezane uz našu djecu. Popili bi mi tu kavu gotovo svaki dan i ovako i onako, ali nekad je to bilo posebno, s povodom, baš kao i nedavno. Znamo se od rane mladosti od prve zaluđenosti za električnim gitarama, bubnjevima, razglasima, rock and roll-om. Kao nešto stariji i iskusniji glazbenik uvijek si imao pravi savjet mlađima. Školovanje i radni vijek si proveo u ovom našem gradu, a tvoje Staro Petrovo Selo pamtit će kako je upravo zahvaljujući tebi, to mjesto bilo prava glazbena oaza u koj su nastupali svi najeminentniji rock bandovi bivše države. I Prljavo kazalište, Azru, Parni valjak, Riblju čorbu, itd., slušali smo uživo zahvaljujući tebi i tvojoj viziji kako možemo „zvijezde“ spustiti bliže k sebi. Bio je simpatičan tvoj pokušaj da sa svojim punk bandom „Rutavo drvo“napraviš karijeru u Zagrebu. Bilo je fascinantno kako si godinama bio dominantan u ovom našem kraju sa legendarnim bandom „Crna ruža“. Respekt kolega glazbenika si imao kao bubnjar, ali i kao organizator i osoba od povjerenja kojoj se može vjerovati i koja će ispuniti obećanja i dogovor. I onda smo zajedno s nekolicinom kolega zakoračili u priču zvanu „Novogradiško glazbeno ljeto“. Iz ničega je napravljen brand koji je promovirao našu Novu Gradišku i pozicionirao ju na visoko mjesto tolike godine. Bez tebe to ne bi bilo moguće. Davao si u tu priču cijelog sebe, a nažalost tada je nekako započela i tvoja velika lavovska borba s teškom bolešću. Motiv za borbu nalazio si u obitelji i znao si mi reći: „Pa borimo se za djecu za obitelj, moramo im još osigurati ovo, pa ono, i tako stalno. Ja stano nešto kemijam i radim i to me drži.“ I gledali smo te katkada u nevjerici misleći, Bože pa otkud mu stalno nove snage i volje, pa drugi bi se davnih dana predali, klonuli. Zlatko, ti si bio veliki borac, najveći kojeg znam kada je riječ o borbi za život. Tvoja pozitivan stav o životu usprkos brojnim operacijama, kemoterapijama, mnogima je bio motivirajući, kako bi i sami probudili u sebi novu snagu. I drugim oboljelima svakodnevno si pomagao, savjetom i na razne druge načine. Kao vrlo duhovit i drag čovjek imao si mnoštvo poznanika i prijatelja. Danas svi komentiramo kako smo te jučer sreli, vidjeli, pričali s tobom. I to je dokaz kakav si bio čovjek, komunikativan, i rado viđen u društvu. Svima ćeš nam nedostajati. Ipak tvoja cijenjena obitelj doživjela je najveći, nenadoknadiv gubitak, jer si bio uzoran suprug i brižan otac i djed. Možda će njima biti utješno ako odam nešto što si mi rekao nedavno. „Prijatelju, mislim da sam zapravo napravio sve što sam planirao u životu, a najveća mi je radost kad sam s unukom. Daj Bože da i ti to doživiš, to se ne da opisati. Onda spoznaš da život ima smisla.“ Dragi prijatelju, znam kako ipak nisi dovršio sve što si želio, jer eto željeli smo zasvirati ove godine zajedno na Novogradiškog glazbenom ljetu. Nema veze, to će raditi drugi, nadajmo se još dugo, dugo godina iza nas. Počivaj u miru Božjem.

Antun Brađašević

Related Post