Autor Franjo Samardžić
NOVA GRADIŠKA, 27. kolovoza 2021. – Među onima koji su jedva dočekali popuštanje epidemioloških mjera su i kulturno-umjetnička društva. Na radost ljubitelja folklora i narodne baštine ponovo se održavaju smotre folklora i uživa u pjesmi i plesu, ali i lijepiti narodnih nošnji, posebno onih koje se kao narodno kulturno blago čuvaju u ormarima i škrinjama.
Sudionicima folklornih manifestacija koji se dive njihovoj ljepoti često promakne trud koji ulažu folkloraši da bi na pozornicu pred publiku izašli što dotjeraniji. Iako ima narodnih nošnji koje su jednostavnije i prilagođenije vremenu u kojemu živimo lijepo je vidjeti da postoje i nošnje u čiju izradu vješte ruke seoskih žena i danas ulažu veliki trud. Dakako, tu su i narodne nošnje stare stotinjak godina, koje seoska domaćinstava ljubomorno čuvaju.
Da bi se, da tako kažemo, obukla narodna nošnja nije tako jednostavno. Treba truda i vremena da bi se sve posložilo kako treba na djevojkama i snašama, a pred nastup još uvijek se ima nešto popraviti čemu svjedočimo i tradicionalnoj smotri folklora „Kolo na Medanu“ u Drežniku.
Poseban trud treba uložiti na frizure, odnosno opremanje i ukrašavanje glave i izradu tradicijskih oglavlja, za koje treba i po nekoliko sati. Oblikovane frizure vrlo je složeno i ne zna ju svatko raditi već osoba koja ima znanje i umijeće.
Kao dodatak narodnoj nošnji i kao dio nakita za narodnu nošnju najčešće se upotrebljavaju dukati. Nisu, međutim, dukati bili samo ukras za narodnu nošnju. Dukatima se mjerilo bogatstvo cure i njene obitelji, jer je dukate kod udaje donosila u kuću u koju se udaje. Iako su se vremena promijenila ni danas nije naodmet da djevojka ima što više malih i velikih dukata.
