STOGODIŠNJI PLAVČEV VINOGRAD: Dobra berba u najstarijem vinogradu u petrovoselskom kraju

STARCI – Lijep i sunčan dan obradovao je jučer Vladimira Plavca i njegovih četrdesetak prijatelja koji su došli pobrati grožđe u njegovom vinogradu na obroncima Babje Gore. Najstarijem vinogradu, kako ističe, na ovom području u kome se trsovi vinove loze s ljubavlju njeguju stotinu godina, isto toliko grožđe bere i pravi kvalitetno vino.

Berba grožđa tradicionalno je i ove godine počela pucanjem iz mužara. Uvijek je bila, pa tako i u subotu, više od pukog rezanja grozdova sa trsova i spremanja grožđa u kace iz kojih će poteći slatki mošt koji će se potom pretvoriti u kvalitetno vino. Kaže da je berba grožđa, nakon puno truda i rada tijekom godine u vinogradu za vinogradara prvi veliki događaj, a za njega još i više.

-To je moj kirvaj. Danas u berbi sudjeluje četrdesetak prijatelja raznih zvanja i zanimanja. To je dokaz moje zaljubljenosti prema vinogradu, prema ovom posjedu i kraju, prema ljudima i prijateljima. Skupit u berbi toliki broj ljudi, u vrijeme kada ljudi ni za novce neće doći raditi, velik je problem. Ja taj problem nemam jer se u berbu kod obitelji Plavac dolazi s veseljem.

Moj je vinograd stogodišnjak. Kada se moj djed vratio iz Amerike kupio je ovo zemljište i zemlju na analizu nosio u Ameriku. Bio je napredan čovjek i želio je utvrditi je li zemlja dobra za vinograd. Kada se slijedeće godine vratio od susjeda je kupovao parcele, objedinio u ovu površinu i posadio 4 tisuće trsova. U proteklih 100 godina ovdje je uvijek bio vinograd. Djed je umro 1940. godine, a ja nisam dočekao da se ostvare njegove želje. Govorio je da će pudarit, a unuk nasljednik će mu donositi jelo i da će mu kupiti pušku i lovačko odijelo. Bio je to zavjet mog pokojnog djeda. Nažalost, ja to nisam doživio.

Otac je umro 1979. godine i ja sam nastavio tradiciju vinogradarstva. U vinogradu je bilo 4.000 trsova koje nisam sve mogao obrađivati i dio smo izvadili. Mijenjao sam sorte loze, ali vinograd unazad sto godina nije prestajao postojati na ovom mjestu. Najstariji je to vinograd na ovom području.

Prije nego sam otišao u mirovinu razmišljao sam što poslije. Sa 42 godine radnog staža, od kojih sam najviše proveo u Hrvatskoj elektroprivredi i Elektri u Novoj Gradiški, a 4 godine kao zamjenik brodsko-posavskog župana, razmišljao sam što ću raditi kada više ne budem aktivan i kada odem u mirovinu. Odlaskom u mirovinu počeo je moj novi život. Nastavio sam radit u vinogradu i voćnjaku. Kažem da sam najbogatiji čovjek na svijetu jer sam izgradnjom ceste vratio život u Starce koji su sada vikend naselje. To je ono što me čini sretnim i bogatim čovjekom – priča Vladimir Plavac.

-Prošla godine za vinogradare je bila katastrofalna. Najprije mraz, a potom tuča uništili su urod i oštetili lozu. Nisam izgubio volju. Sam sam obavio rezidbu loze, da vidim što se od posljedica prošlogodišnje tuče može uzgojno učinit. Imam ove godine krasan rod, vinograd krasno izgleda iako je suša umanjila urod. Kvaliteta grožđa je vrhunska, a slador se kreće između 22 i 23. Danas sam sretan i zadovoljan jer imam toliko prijatelja s kojima se veselim. Ovo je moj dan, ovo je moj život – zadovoljno kaže Vladimir Plavac.