Biskup je rekao kako je „dobro da se gradi, ali nisu valjda ljudi u Novoj Gradiški pomislili kako se samo na taj način ide naprijed“.
NOVA GRADIŠKA, 9. prosinca 2014. – Na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, zaštitnice istoimene župe u Novoj Gradiški, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 8. prosinca središnje euharistijsko slavlje.
Nakon izraza dobrodošlice župnika Perice Matanovića, biskup je – uvodeći u misno slavlje – pozdravio prisutne svećenike i vjernike te im čestitao svetkovinu zaštitnice župe, a gradonačelniku i njegovim suradnicima Dan grada. Podsjetio je kako nije prošlo mnogo vremena otkako je novogradiška Župa zatražila da njezina zaštitnica bude Marija bez grijeha začetu. Rekao je kako vjeruje da su vjernici time očitovali želju da štujući Isusovu Majku otkrivaju u njoj ono što je Bog naumio s njima te po njezinu zagovoru rastu u onoj veličini čovještva koju može ostvariti samo i jedino Isus Krist, Sin Božji postao čovjekom.
Na početku homilije biskup je spomenuo kako je prije svete mise razgovarao sa župnikom o stanju u Novoj Gradiški te kazao kako je prvo došlo na red ono što je negativno, a potom da je župnik pripomenuo kako se ide naprijed jer se radi nova zaobilaznica, da postoje i drugi projekti te da o europskim novčanim fondovima ovisi hoće li svi biti ostvareni. Biskup je na to primijetio kako je „dobro da se gradi, ali nisu valjda ljudi u Novoj Gradiški pomislili kako se samo na taj način ide naprijed“. Nadovezao se u svom razmišljanju na velikog mislioca Blaisea Pascala koji je ustvrdio kako postoje tri razine vrijednosti na kojima se ostvaruje ljudsko postojanje: tjelesna ili materijalna razina s moću i materijalnim bogatstvom koje netko posjeduje, razumska razina ili sposobnost ljudskog genija, kamo pripada znanost i umjetnost te razina dobrote i svetosti. Biskup je spomenuo kako je prve dvije razine moguće na neki način mjeriti i računati, a da je posljednja razina duhovne naravi gdje nema značenja je li netko bogat ili siromah, pismen ili nepismen, jer je ona iznad svega toga, ispunja smislom, uzdiže čovjeka do punine postojanja. No, biskup je upozorio, kako se upravo na duhovnoj razini događa ranjenost, nemoć koju nazivamo grijeh, povezana s našom prolaznošću i smrtnošću te s obzirom na to stanje materijalne ili znanstvene mogućnosti ne mogu ništa učiniti. Za to stanje ne pomaže nikakva aplikacija Europskoj uniji, nego samo Bogu da nas obdari milošću, sredstvom moćnijim od zla po kojem se može napredovati do neba, do vječnosti. Kazao je da nas sv. Pavao u Poslanici Efežanima uvjerava kako Bog ne idealizira čovjeka, prihvaća ga u stanju grješnosti i ima za njega projekt koji se zove Isus Krist u kojem nas je svojom ljubavlju predvidio za sinove i kćeri, izabrao da u Crkvi njegovoj budemo oslobođeni grijeha, lijepi bez ljage i bore za slavu njegove vječnosti. Istaknuo je da je u taj projekt smjestio prvu Blaženu Djevicu Mariju, oslobodivši je u začeću ranjenosti grijehom te u njoj vidimo sliku Crkve. Potom je kazao kako pod začećem mislimo sveukupnost njezina postojanja koja je bila zahvaćena osloboditeljskom ljubavlju njezina Sina, od prvog do posljednjeg trenutka njezina života na zemlji i njezinu proslavu u nebu. Osvrnuo se na one koji i minulih dana u Hrvatskoj s ideoloških polazišta niječu ljudski život u začeću te se zauzimaju za pravo na abortus, što je jedna od nezdravih logika razmišljanja koja želi opravdati nepravedan čin ubojstva najnemoćnijeg bića u njegovu začetku. Istaknuo je da svaki onaj tko s Bogom računa živi istinsku slobodu svoga postojanja, što je biskup povezao sa slikom najmanje djece koja u majčinu naručju žive sigurnost, a u ocu vide najmoćnijeg zaštitnika. Življenje takvog odnosa povjerenja prema Bogu smješta čovjeka u okrilje njegove ljubavi, ispunja nutarnjom puninom i smislom, koju mu ne može dati ni politika ni gospodarstvo niti ikoja druga ljudska aktivnost jer ga je on u ljubavi stvorio, i u toj istoj ljubavi po svome Sinu Isusu spasio od smrti, ustvrdio je biskup. Pohvalio je Novogradiščane za njihov dolazak na svetu misu u velikom broju jer su tako posvjedočili kome pripadaju, još jedanput se po zagovoru Isusove majke povjerili njegovoj ljubavi jačoj od smrti, učinili značajan korak za sebe, svoj grad i domovinu.
Pri svršetku slavlja vjernici su predvođeni biskupom izmolili molitvu sv. Tereziji Avilskoj, zaštitnici požeške Katedrale nakon čega je biskup zahvalio okupljenima što su se u euharistijskom slavlju obnovili u svojoj vjernosti Bogu te posvjedočili kako pripadaju njemu i njegovoj Crkvi. Zahvalio je također župniku i njegovim suradnicima za sav trud koji ulažu u život župe, a na poseban način pohvalio djecu iz Dječjeg vrtića odjevenu u narodne nošnje. Na sve prisutne zazvao je Božji blagoslov i zaželio im duhovno plodnu pripravu za svetkovinu rođenja Isusova.
