Autor Požeška biskupija
POŽEGA, 2. veljače 2022. – Na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu, 2. veljače 2022., redovnici i redovnice koji djeluju na području Požeške biskupije okupili su se u Požegi na proslavu Dana posvećenog života. Program je započeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma gdje je fra Daniel Patafta, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održao nagovor »Redovnički poziv i poslanje u kontekstu sinodalnosti Crkve«. Pojašnjavajući pojam sinodalnosti kao dinamičnog procesa unutar Crkve koji ne mijenja njezinu bit i strukturu nego je traganje za novim pastoralnim modelima, progovorio je o aktualnom stanju redovništva u Crkvi. Kritički se osvrćući na pojedine poteškoće života u redovničkim zajednicama istaknuo je kako je za sinodalno promišljanje i traganje, koje je zapravo od samih početaka u biti redovničkog života, potrebna hrabrost i odvažnost vjere koja se ne umara nego traži nove načine pristupa čovjeku. Fra Daniel je, među ostalim, istaknuo nekoliko crkvenih dokumenata vezanih uz redovništvo, napose apostolsku pobudnicu „Vita consecrata“ sv. Ivana Pavla II., koji svakom redovniku i redovnici, osobito u kriznim trenucima i propitivanjima, mogu biti dobro polazište za ispravno shvaćanje i življenje redovničkog života i poslanja. Ohrabrio je nazočne redovnike i redovnice da uvijek pred očima imaju Onoga kojega su odlučili nasljedovati te da se po karizmi koju su primili od svojih utemeljitelja uvijek vraćaju radikalnosti evanđeoskog života te se iznova oduševe živjeti vjerno i predano zavjete što su ih dali Bogu u Crkvi, a koje sada konkretno žive u određenoj mjesnoj Crkvi. Potom su redovnici i redovnice u crkvi sv. Lovre slavili Službu večernjih hvala i imali prigodu za osobnu svetu ispovijed.
Središnji dio programa bilo je u euharistijsko slavlje u Katedrali koje je predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima redovničkih zajednica i svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova. Slavlje je započelo ulaznom procesijom redovnika i redovnica s upaljenim svijećama te blagoslovom svijeća na ulazu u Katedralu. Pozdravljajući sudionike slavlja biskup je kazao kako smo se večeras, na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu okupili u Katedrali da bi se svrstali u onu malu povorku koja je ušla u jeruzalemski hram zajedno s Marijom koja je na rukama nosila „Svjetlost na prosvjetljenje naroda“, kako je Isusa nazvao starac Šimun. Posebno je pozdravio redovnike i redovnice, kazavši im kako nije pitanje koliko su svijetle svijeće u njihovim rukama, nego koliko je svijetao Isus Krist u njihovim srcima. Potaknuo ih je da večerašnje slavlje na Dan Bogu posvećenih osoba bude očitovanje njihova obnovljena opredjeljenja za vjerno nasljedovanje Isusa Krista te služenje u poslanju Crkve u koju su svojim karizmama uključeni.
Na početku homilije biskup Antun je kazao: »Blagdan Gospodinova prikazanja u hramu najdublje je povezan s otajstvom Isusova utjelovljenja, slavlje je velike prisutnosti Sina Očeva u našoj ljudskoj stvarnosti. On je „anđeo saveza“ kako ga naziva Malahija, očekivani posrednik novoga reda u odnosu Boga i čovjeka, ulazi u hram, pojavljuje se u našem prostoru i vremenu. Dapače, tvrdi pisac Poslanice Hebrejima: Krist je ušao u zajedništvo naše krvi i mesa, postao nam svima jednak, osim u grijehu. Ušao je u samo naše tijelo, u naše granice, u smrt, da bi proživio svu našu bijedu i otkupio je, i čisteći je priveo k punom sjaju našeg rodbinstva s Bogom. Poetski je to Kierkegaard izrazio riječima: „Krist je vrhunska točka Božje neizmjernosti u našoj ograničenosti.“ Današnje evanđelje prikazuje nam Sina Božjega u siromaštvu jedne židovske obitelji, u zakonskim i ritualnim ljudskim strukturama, u jednostavnosti nezaštićenog i siromašnog stvorenja.
On je čistač o kojem govori prorok Malahija. Postoji negativan vidik njegova dolaska: on je poput ognja ljevačeva i lužine bjeliočeve, proglašava prorok simbolički. On dolazi da bi svukao s čovjeka svu navlaku zla i grijeha koja ga zaogrće. On se pojavljuje da bi iskupio grijehe naroda, obeskrijepivši đavla, kako piše pisac Poslanice Hebrejima. On je spasenje pripravljeno pred licem sviju naroda, kako pjeva Šimun u evanđelju. Po njegovu ulasku u našu povijest mi ljudi možemo konačno prinijeti Gospodinu žrtvu u pravednosti, tvrdi Malahija. U njemu, dakle, možemo uspostaviti most komunikacije i dijaloga s Bogom od kojeg smo se udaljili, slijedeći vlastite gubitničke putove.«
Zatim je biskup nastavio: »U današnjim svetim čitanjima navedene su i druge Kristove oznake i službe za nas. Radi se o dugom nabrajanju koje zavrjeđuje našu pažnju jer predstavlja Kristov svijetli lik. Malahija veli da je on žuđeni, uzdisani, čiji se dan iščekuje. Za Šimuna on je spasenje naroda. Za Malahiju on je vatra, a za Šimuna svjetlost na prosvjetljenje naroda i slava puka izraelskoga. Za pisca Poslanice Hebrejima on je dionik naše naravi i za nas se zauzima, on osobno trpi da bi bio blizu iskušanom čovjeku patniku. On je spasenje svih naroda, ali i kamen spoticanja, na propast je i uzdignuće mnogih, znak protivljenja, koji razotkriva nakane ljudskih srdaca, lomeći obrambene lance njihove prijetvornosti. On je milost Božja, darivatelj Duha Svetoga, kako nekoliko puta naglašava današnje evanđelje.
U Isusovu spasiteljskom liku susreću se Izrael i svi drugi ljudi. No, prepoznaju ga ponajprije ponizni, siromašni i pravedni. Šimun i Ana, Marija i Josip živi su primjeri tog prepoznavanja. Bog je poduzeo inicijativu i stupio na naše putove. Potrebno je imati čiste oči da prepoznamo njegovo svjetlo. Piše francuski spisatelj Julien Green: „Bog nas slijedi stopu u stopu. Jedva ga zapažamo. No, postoje stanja u kojima mu kao kakvom prosjaku znamo priopćiti neka odstupi od nas, da se udalji koji trenutak, a potom se ponovno vrati…Idi, Gospodine, i dopusti mi da se malo zabavim. Dosadan si mi. Gospodine, pusti me. Ali on ne odlazi. Naučio je na uvrede“.«
Biskup Antun je potom istaknuo: »Blagdan Gospodinova prikazanja potiče nas da obnovimo svoju zadivljenost Božjom blizinom u našoj svakodnevici. Odveć smo se navikli na nju i u opasnosti smo ponašati se na način koji spominje pisac Bernanos: „Kršćani su u stanju smjestiti se komotno i pod sami Križ Isusa Krista“. No, Isus se predstavlja kao zahtjevan spasitelj, sablažnjive poniznosti, jak u svom sudu, znak osporavanja. Potrebno je napustiti odveć lagane i pojednostavljene slike Kristove.
Jedino čisti srcem sposobni su prepoznati ga. U svojoj Autobiografiji Charli Chaplin opisuje film koji je želio napraviti, ali ga nikada nije ostvario. Na plesnoj pozornici jednog trošnog noćnog kluba izvodi se predstava muke Kristove. Rastreseni svijet pripovijeda o poslovima i jelovniku. Jedan usamljeni pijanac briznuo u plač: „Pogledajte, razapinju ga a nitko za to ne mari. Kakvih li kršćana!“ Odmah je izbačen van, jer uznemiruje sudionike priredbe.«
Završavajući homiliju, biskup je kazao: »Dan je Bogu posvećenih osoba. U evanđelju nastupa pred nas Isus Krist, ulazeći u hram da bi kao prvorođenac po zakonu Mojsijevu bio prikazan Gospodinu. On će svoje vlastito tijelo proglasiti hramom, i u njem na križu prikazati sebe Ocu te na taj način polomiti našu okovanost grijehom i smrću. Sv. Pavao nas podsjeća kako je naše tijelo hram Duha Svetoga u kojem se trajno prinosi žrtva vlastitog predanja Ocu, sjedinjena s Isusom Kristom. U Crkvi i za Crkvu! To osobito vrijedi za Bogu posvećene osobe, koje svojim zavjetom siromaštva, poslušnosti i čistoće svakodnevno prinose žrtvu svoga predanja Ocu, združene s Isusovom žrtvom na križu. Pitanje je, je li njihov hram čist? Valja danas ponovnim opredjeljenjem u svoj iskrenosti zamoliti Gospodina da uđe u hram našega tijela, očisti naš duh snagom svoje žrtve, da naše prikazanje Gospodinu bude milo te budemo u njemu prepoznatljivo svjetlo na prosvjetljenje naroda svima onima koji u Hrvatskoj trebaju svjetla i svom ga dušom traže. Neka Isusova Majka, koja je cijelim svojim bićem postala svjetlo u Svjetlu svoga Sina, pomogne da nikoga od nas ne obavije tama nevjere, a sumnje ne ostave u nemoći sebičnosti i beznađa, da ljubav s križa bude pobjednička snaga u našim slabostima, te se i na nama ostvari Apostolovo uvjerenje: „Kad sam slab, onda sam jak!“ Sestre redovnice i braćo redovnici! U obnovi svojih redovničkih zavjeta, posvjedočite to opredjeljenje«. Tim pozivom biksup je završio homiliju.
Nakon homilije redovnici i redovnice s upaljenim svijećama u rukama zahvalili su Bogu za dar poziva i predvođeni svojim predstavnicima obnovili vjernost zavjetu siromaštva, poslušnosti i čistoće. Svi nazočni su poslije pričesti uputili Bogu molitvu za Požešku biskupiju o 25. obljetnici njezina utemeljenja. Potom je biskup čestitao sestrama redovnicama i braći redovnicima Dan Bogu posvećenih osoba i zahvalio im za sve ono što svojom karizmom nastoje ostvarivati u Požeškoj biskupiji, pridonoseći njezinoj crkvenosti. Također je zahvalio povjereniku za osobe posvećenog života fra Toniu Vučemiloviću za njegovo služenje kao i fra Danielu Patafti što je svojim nagovorom pomogao redovnicama da obnove svijest o svom mjestu u poslanju Crkve. Na kraju je još čestitao imendan svima onima koji ga slave na ovaj blagdan. Podsjetio je zatim da će nas u devetnici Gospi Lurdskoj idućih večeri pratiti Marija onim istim raspoloženjem majčinskog srca kojim je Isusa prikazala u hramu te je pozvao nazočne da joj iskažu odanost pjesmom „Sred te se pećine“. Program Dana Bogu posvećenih osoba u Požegi završio je zajedništvom biskupa, redovnika i redovnica te svećenika na domjenku u Domu pape Ivana Pavla II.
