OKUČANI – U Okučanima, malom i ratom teško pogođenom kraju na zapadu Brodsko-posavske županije, klinci proteklih 14 godina vježbaju nanbudo, relativno novu borilačku vještinu japanskog podrijetla,
s kojom su na natjecanjima posljednje tri godine osvojili već preko sto medalja. Neočekivana je to promocija za malu i uglavnom ruralnu sredinu, nanbudo vještinom koja vuče korijene iz mnogih borilačkih vještina poput aikida, karatea, juda…, a kojom ih je „zarazio“ dugogodišnji nanbudaš Zlatko Redžić, koji se, kaže, spletom okolnosti prije četvrt stoljeća počeo baviti ovom tehnikom u Mariji Bistrici. Odatle je prema Okučanima i krenula ova lijepa priča, pa već tridesetak djece školskog uzrasta umjesto uobičajenog nogometa, trenira za većinu neobičan sport s kojim postižu odlične rezultate. Tri godine ovu drevnu vještinu trenira i desetogodišnji Julio Jurković, prepoznavajući prednosti sporta koji ga upoznaje s tehnikama obrane, ali i nečega još vrjednijeg.
– Trenirajući nanbudo, čini mi se da više poštujem druge – kaže dječak, koji s ostalima širi kulturu nenasilja i tolerancije. A to je i smisao drevne japanske vještine koja ih uči poštovanju protivnika. Potvrđuju to i nositelji najvećeg broja (čak po 50-ak) medalja okučanskog Nanbudo kluba Slavonija 14-godišnjaci, Gabrijela Redžić i Josip Crnković.
– Svi se međusobno poštujemo i doživljavamo kao velika obitelj. U natjecanju nema nasilja, uvijek pazimo da nema ozljeda… – pričaju oni. Zadovoljna je i Josipova majka Ljiljana jer je njezin tinejdžer discipliniran i „naučio je puno toga“. A da naglasak i nije na natjecanju uči ih Zlatko, jedan od rijetkih nositelj crnog pojasa šesti dan (Chihan).
– Prvenstvena je zadaća da kroz ovu vještinu spoznaju važnost poštovanja partnera, steknu pozitivan stav prema sebi jer samo tako mogu i prema drugima, da jačaju duh i tijelo – kaže ovaj sportski entuzijast kojega dugogodišnji volonterski rad još nije umorio. Bilo je teško, priznaje, jer kao apolitična osoba nije imao ničiju podršku.
– Lokalna zajednica i roditelji – svi su bili skeptični, to je provincija, ovdje je sve apatično. Prvotnih 70-ak zainteresiranih klinaca prepolovio se zbog nedostatka adekvatnog prostora za vježbanje. Ali ja sam jako uporan čovjek i odlučio sam da neću odustati, upravo zbog toga što su klinci pokazali tako veliko zanimanje. Kada su krenule prve medalje, stvari su se pokrenule nabolje i sada već neko vrijeme imamo potporu Općine i Županije. Nabavili smo strunjače bez kojih trening ne bi bio moguć i dokazali da se i u malom klubu uz jako puno truda mogu postići veliki rezultati – kaže predsjednik okučanskog kluba, domaćina Međunarodnog nanbudo seminara održanog protekli vikend, šesti put, u Okučanima.
Bila je to prilika i za razmjenu iskustava s nanbudokama iz Svjetske nanbudo federacije te demonstraciju ljepote i raznovrsnosti ove vještine koja je zanimljiva i po tome što se stalno razvija.
– To je borilačka vještina koja se bavi mirnim nenasilnim rješavanjem konflikata, koja koncept mentalnog razvoja razvoja djeteta stavlja ispred vrhunskih rezultata. To znači da se u borilačkoj vještini važno dokazati samome sebi, važno je na svakome treningu prijeći granicu – smatra Leo Rafolt, šef Obrazovnog odbora u Svjetskoj nanbudo federaciji. A prešli su je i okučanski klinci koji uz pomoć Zlatka Redžića i nanbuda šire toleranciju, međusobno uvažavanje prema partneru i ljubav prema Okučanima, mjestu življenja koje na natjecanjima i osvojenim medaljama promiču na najbolji način.
