Nakon 26 godina braka nema pravo na mirovinu. Da sam suprugu dodala pištolj da se ubije, sada bih imala mirovinu, kaže Ana Petrović
REŠETARI / ADŽAMOVCI – “Imala sam 44.godine i 9 mjeseci, nedostajala su mi tri mjeseca kako bih nakon suprugove smrti stekla pravo da (po važećem Zakonu o hrvatskim braniteljima) sa 50 godina naslijedim njegovu mirovinu, osim da je počinio samoubojstvo. Ovako nakon punih 26 godina braka, ostala sam bez supruga i oca svojih sinova, a sad ću ostati i bez kuće jer me banka tereti zbog hipotekarnog kredita za kuću, koji nemam od čega vraćati jer sam nezaposlena”, emotivno se sa teškom životnom pričom javila Ana Petrović iz Adžamovaca, supruga branitelja, časnika, ratnog vojnog invalida Drage Petrovića koji je prije četiri godine umro od karcinoma.
“Pred Uskrs sam, zajedno sa starim ocem i sinom, mogla završiti na ulici da iz ministarstva branitelja nisu zamolili Općinski sud da se odgodi ročište za dražbu” nastavlja Ana. Nakon suprugove smrti, naime, Ani, koja nikada nije bila zaposlena i koja je u obiteljskoj kući ostala živjeti sa starim ocem dva sina snahom i dvoje unučadi, okrenuo se svijet. Punoljetni sinovi, koji se nisu dalje školovali, nisu imali pravo na mirovinu, a Ana ju, zbog važećeg Zakona, nije mogla naslijediti. No naslijedila je bankovni kredit za zajedničku kuću …
“Užasno se osjećam zato što je jamac za kredit naš kum kojemu se mjesečno, zbog našeg kredita, obustavlja 2700 kuna, pa sin i ja pokušavamo barem malo pomoći”, dodaje Ana koja je bezuspješno, na sve načine, pokušavala naći bilo kakav posao.
No bez obzira na jamca banka se odlučila za prodaju dvaju kuća-Aninog oca u Adžamovcima (procijenjenu na 162 tisuće kuna) i obiteljsku kuću u Tisovcu procijenjenu na 199 tisuća kuna, priča Ana čiji se dug od prvotnih 32 tisuće eura, zbog kamata, popeo na 350 tisuća kuna. “Pokušala sam tražiti rješenja otvarajući sva vrata ali bez uspjeha. Da bih po zakonu naslijedila mirovinu, u trenutku suprugove smrti, trebala sam imati 10 posto radne nesposobnosti ili jednu godinu nakon njegove smrti steći totalnu nesposobnost. Rješenja čini se nema. Njegova se bolest (rak prostate) ne priznaje kao posljedica rata, pa nakon svega ispada da se moj suprug “na žalost nije ubio”. “Kako je umirao u strašnim mukama pitam se dali bih ostvarila mirovinu da sam mu pružila pištolj da počini samoubojstvo”, kaže očajna supruga.
Nikoga ne napada samo želi ostvariti pravo na mirovinu nakon 26 godina braka, svjesna situacije u kojima nevjenčane supruge, nakon nekoliko godina zajedničkog života, imaju veća prava. Petrović sa zebnjom svaki dan očekuje ljude iz banke moleći za pomoć svih koji bi nešto mogli učiniti da zajedno sa obitelji ne završi na ulici. “Molim sve udovice koje imaju sličan problem da mi se jave kako bismo zajedno mogle izboriti naša prava” apelira zabrinuta udovica.
Ministar Matić: Nemamo ovlasti miješati se u sudski postupak Obraćala se Ana resornom ministarstvu i osobno ministru Fredu Matiću. Prije desetak dana dobila je i odgovor u kojemu stoji kako razumije težinu situacije u vezi s ovrhom na obiteljsku kuću, no ministarstvo branitelja nema ovlasti miješati se u sudski postupak koji je neovisan od izvršne vlasti… Poznat im je problem udovica hrvatskih branitelja koje zbog životne dobi, u trenutku smrti supruga, nisu mogle ostvariti pravo na mirovinu. No, “u narednoj reformi mirovinskog sustava zalagat ćemo se za izmjene zakonskih propisa kojim bi se promijenilo sadašnje stanje i kojima bi se snizila životna dob za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu”, stoji u Matićevom pismu.
Ana Petrović, Adžamovci(Foto: Radošević)
