Piše: Zorica Lalić, Foto Franjo Samardžić
Umjetnik utkan u slavonski zavičaj
Prošlo je sedam godina otkad nas je 13. svibnja 2017. godine napustio svestrani umjetnik, novogradiški boem s malčanskog brda, naš Puco. Vječni putnik sa srcem bećara kojega smo svakodnevno susretali na našim ulicama, zaogrnutog crnim kaputom tajanstva, šešira punih snova, duše ispunjene glazbom.
Rođen je u tadašnjem selu Mala 19. ožujka 1927. godine na dan Svetog Josipa koji mu je donio i ime, u obitelji Pintarić Ivana i Francike-Fanikerođ. Zaužel kao peto dijete, imao je petero braće i četiri sestre. Obitelj je bila siromašna ali po kazivanju Puce, roditeljska kuća bila je uvijek ispunjena glazbom, majčinom ljubavi u kojoj se osjećala toplina doma. J. P. Puco kreće očevim stopama i završava drvorezbarski zanat te se zapošljava u tadašnjoj Tvornici pokućstva „Kruljac“. Istovremeno svira po svatovima i seoskim kirvajima sa svojom braćom, ali i slika uljem na platnu koja sam izrađuje. Slika svete slike po izboru udavače koje su tadašnje djevojke nosile u svoj budući dom uz ostali aštafirung. Mnoge Malčanke i snaše po okolnim selima i danas imaju njegove svete slike u svojim sobama za koje su vjerovale da čuvaju dom. Godine 1968. sa tamburaškim sastavom „Braća Pintarić“ snima prvu ploču sa slavonskim narodnim pjesmama, a u godinama što slijede ostale četiri s vlastitim skladbama. Svih pet albuma doživjelo je veliki uspjeh. Pjesme su nadahnute osobnim doživljajima pa možemo reći da njegov život teče njegovom glazbom, ali isto tako da glazba teče njegovimživotom od najranije mladosti. Izdaoje i album sa slavonskim šansonama „Svijet čudesnih šuma“, kako kritičari nazivaju taj dio njegova opusa. Svaka pjesma popraćena je slikom jer njegove slike možemo pjevati, a pjesme slikati.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća nadahnut tadašnjom scenom hrvatske naive na čelu sa Krstom Hegedušić, ocem hrvatskog naivnog slikarstva, potaknut Antunom Bauerom, razvija svoj samostalan slikarski rukopis. Laganim koracima, uz dosta rada, s izuzetnom maštom iz koje se neprekidno rađaju nova djela i obasjan sjajnom zvijezdom stvaralaštva došao je do prestižnih galerija u svijetu te tamo trajno upisao svoje ime uz ostale svjetske velikane.
Opjevao je dušu Slavonca ratara i bećara, zaljubljenika u život. Mnoge njegove pjesme koje su izvodili i drugi pjevači postale su hitovi. Često je skladao i za požeški festival „Zlatne žice Slavonije“ i bio nagrađivan. Svom gradu napisao je pjesmu „Ulicama Gradiške Nove“ koju su Novogradišćani doživjeli kao himnu gradu. Bio je poznat kao veliki zaljubljenik u Prirodu koja mu je pružala neiscrpno nadahnuće, neopterećen materijalnim stvarima, veoma religiozan,a u isto vrijeme antiklerikalan.
Uvijek je bio naklon običnom čovjeku, ali i ljudima sa margine društva, Romima koji su opjevani u njegovim pjesmama. Njihovo jednostavno poimanje života, neopterećenost društvenim normama suvremenog čovjeka, skladan život sa prirodomi naravno velika ljubav prema glazbi, je ono što on cijeni kod njih. I sam je uživao u životu svim svojim osjetilima, udišući ga punim plućima, proživljavajući svaki trenutak na osebujan način u svojoj plemenitoj duši. Tako su nastala njegova likovna i glazbena djela kojima je oslikao ljepotu slavonskog zavičaja i dušu Slavonca. Njegove slike razasute širom svijeta ovjekovječile su običaje Slavonca koji polako nestaju, njegov svakodnevni život, seoska veselja, ali i tužne trenutke kojima je život protkan. Na njegovim platnima to vrijeme je zaustavljeno, otrgnuto od zaborava i taje vječno.
Svijet čudesnih šuma, kako nam pjesma kazuje, je imaginarni svijet koji je živio skriven u dubini njegove intime. Umjetnik nam je pretočio svoja pustolovna iskustva dugog i ispunjenog života, u pjesme i slike ne tražeći naše divljenje, pružajući nam užitak i zadovoljstvo.
