ADŽAMOVCI, 12. listopada 2011. – Zvonko Domazetović iz Adžamovaca jedan je od sve brojnijih zaljubljenika u konje na novogradiškom području. Može se pohvaliti da je njegovim štalama čak deset hrvatskih hladnokrvnjaka, konja koji su postali sastavni dio kulturnih i tradicijskih običaja, dio naše povijesti, ali i njegovog života. Zvonka smo u nedjelju sreli u Brđanima. Njegovi je zaprega bila nezaobilazan sadržaj ovogodišnje Jeseni u Brđanima, kao i brojnih drugih manifestacija ove godine organiziranih u novogradiškom kraju.
Zaljubljenici u konje sačuvali konja kao dio pojesti
– Konji su tradicija u mojoj obitelji. Koliko znam četvrta sam generacija koja održava kontinuitet uzgoja konja. Konje je imao pradjed, djed i otac i sada ja nastavljam tu tradiciju. Trenutno ima deset konja. Ljubav prema konjima je skup hobi. Konje treba timariti, hraniti, osigurati im prostor. Treba uložiti puno truda da bi se othranio kvalitetan konj. Velika su ulaganja, a mala su primanja tako da konje imaju samo veliki zaljubljenici u tu plemeniti životinju.
Raduje što je sve više ljudi koji imaju interes za uzgoj konja pa se konj uspije prodati za vožnju ili jahanje. Kada se izračuna samo hrana, a moraš ga hraniti tri do četiri godine, onda vrijednost kobile hladokrvnjaka, koja se jaši, ždrijebi i ima urednu dokumentaciju, od 3 tisuće eura i nije neka cijena – kaže Zvonko i ponavlja da se konji danas drže iz ljubavi. Smatra dobrim poticaj koji daje država, ali se i on za kobilu i ždrijebe smanjio sa 2.000 kuna, najprije na 1800 kuna, a sada je 1300 kuna.
Zvonko priča o vremenu kada se bez konja u seoskom domaćinstvu nije moglo, jer je on bio radna životinja od velike koristi. Danas više nema tu ulogu.
Konj je danas povijesna atrakcija sela
Osim na folklornim priredbama ili u svatovima, gdje vozi mladence Zvonko svoje konje koristi povremeno i za seljačke poslove, pa su i tu atrakcija. Reda se, pruda, ogrće i vadi krumpir, ali to je, kaže, više iz hobija.
– Što se tiče nasljednika koji će u obitelji uzgajati konje, ne zna da li će ga biti. Imam kćer, kolja doduše pokazuje interes i voli konje, ali je još je mala pa ćemo vidjeti što će se dogoditi. Za uzgajanje konja treba ljubavi i puno vremena za timarenje. Vjerojatno sam ja posljednja generacija u obitelji koja je imala konje – priča Zvonko, zadovoljan što je u novogradiškom kraju je ipak sve više konja.
Svoje kobile ljeti drži na pašnjaku Iva kod Gorica, a pastusi su u štali. Na Ivi ljeti ima više od 180 konja u vlasništvu 12 konjogojaca s područja bivše općine Nova Gradiška. Članovi su županijske udruge konjogojaca „Slavonac“ koja ima preko pedeset članova, a oni 440 konja.
