Travanj 1992. godine je mjesec iščekivanja dolaska pripadnika zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda u zapadni sektor, pa tako i na okupirani dio novogradiške općine. I Srbi očekuju dolazak UNPROFOR-a i još žešće napadaju.
Početak travnja karakteriziraju napadi agresora na svim dijelovima bojišnice. I dalje se pregovara, ali Jugoarmija i okučanski Srbi ne haju za traženje miroljubivog rješenja. Napori europskih promatrača i sve brojnija i češća nazočnost časnika za vezu UNPROFOR-a u Novoj Gradiški, Okučanima i na bojištu rezultata daju samo danju. Noću, kada se časnici UNPROFOR-a i europski promatrači povuku u svoje baze, oružje u rukama Srba progovara i oni napadaju. Iako neprijatelj oružano izaziva duž cijele bojišnice, oštricu napada neprestano pomiče s jednog na drugi njen dio. Zapovjedništvo naše vojske u Novoj Gradiški priopćava da je u Mašiću snajperskim hicem, bezobzirno, ubijen jedan naš vojnik. Europski promatrači obilazili su bojište na tom dijelu novogradiškog bojišta, što je neprijatelj iskoristio da bi zapucao iz snajpera i ubio našeg nedovoljno opreznog vojnika. Bezobzirno ubojstvo još jednom je potvrdilo da na novogradiškom bojištu više ne može biti riječi o kršenju primirja od strane srpskog agresora. Jugoarmija i njeni pomagači četnici i tzv. okučanski teritorijalci primirje nikada nisu ni poštovali. Povremena zatišja i pregovore samo su koristili da bi pregrupirali, a potom opet napali. Svoje ratne namjere ne kriju ni pred europskim promatračima, a ni pred časnicima UN koji se u Novoj Gradiški nalaze kao prethodnica snaga UNPROFOR-a. Pozornost Novogradiščana privlači najavljen dolazak glavnine mirovnih snaga u zapadni sektor. U Daruvaru se očekuje dolazak desetak vlakova s pripadnicima kanadskog bataljuna. Očekuje se da u Daruvar stigne i general Satish Nambiar, zapovjednik čitave mirovne operacije na tlu bivše Jugoslavije. On bi u nekoliko slijedećih tjedana trebao obići čitavo područje zapadne Slavonije koje će biti pod zaštitom Ujedinjenih naroda.
U Novoj Gradiški i dalje se čuju sirene koje oglašavaju opću opasnost. Neprijatelj i dalje koristi dalekometno topništvo i gađa civilne objekte. I dalje se ranjava, i gine i razmjenjuju mrtva tijela poginulih hrvatskih vojnika. Prema izvješću iz novogradiške bolnice, jedan je naš vojnik teže ranjen u gradu od krhotine granate. Ratu kao da se ne bliži kraj. U osnovnim i srednjim školama nema nastave još od 23. ožujka.
Svom svojom žestinom i okrutnošću rat se budi i u susjednoj Bosni. Ni tamo Srbi ne biraju sredstva da bi protjerali Hrvate i Muslimane s vjekovnih ognjišta. Uz domaće prognanike u Novoj Gradiški je stoga sve veći broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine koji bježe ispred srpskog terora.
U očekivanju dolaska UNPROFOR-a nade u mir i skori završetak rata ne nedostaje. Neprijatelj obavlja zamjenu ljudstva i tehnike, ali se ne mijenja njezino brojno stanje. Nove postrojbe neprijatelj raspoređuje na područje Gornjih Bogićevaca i na potezu Bobare-Trnakovac. U isto vrijeme nastavlja se naseljavanje napuštenih kuća u selima oko Okučana srpskim pučanstvom koje nije iz okučanskog kraja. Ono se uz potvrde koje im izdaje samozvana okučanska općinska vlast, useljava u kuće Hrvata koji su prognani. Naseljavanje i zamjena snaga neprijateljske soldateske dovode se u vezu s skorim dolaskom UNPROFOR-a i nastojanjem samozvanih okučanskih vlasti da do tada nasele sela i organiziraju civilnu vlast.
MAŠIĆ
Iako se neprijateljska vojska pregrupira i ukopava, u Zapovjedništvu naše vojske u Novoj Gradiški se procjenjuje da većina neprijateljskih snaga ipak čeka dolazak mirovnih snaga Ujedinjenih naroda i svoje povlačenje.Nitko, međutim, ne vjeruje da će Jugovojska napustiti Okučane prije nego što dobro naoruža i organizira okučanske Srbe i sve one koji će njihovu uniformu zamijeniti s uniformom srpske policije u Okučanima.
U četvrtak, 16. travnja, srpski agresor neće tijekom dana otvarati vatru većih razmjera. Djelovali su samo njegovi snajperisti. U Mašiću je oko 13 sati snajperskim hicem teško ranjen jedan naš borac. Varljivo zatišje održavalo se opet samo do večernjih sati kada je agresor, po već starom običaju, napao topništvom središnji dio bojišnice.
Kako priopćava Zapovjedništvo naše vojske u Novoj Gradiški, na postrojbe naše vojske kod Poljana, Mašića i Trnave iz neprijateljskih uporišta u Dragaliću i Medarima upućeno je od 21 do 24 sata više od stotinu minobacačkih projektila. Prvi puta od početka rata oglasilo se, s desetak projektila iz haubica, srpsko topništvo iz Laminaca u susjednoj Bosni. Branitelji Nove Gradiške nisu odgovarali na napade, a nitko od njih nije ozlijeđen.
GORICE
Nova Gradiška je u nedjelju navečer, 19. travnja, opet napadnuta, a srpski je agresor pješaštvom pokušao probiti crtu bojišnice prema gradu. Tijekom dana Mašić, Trnava i područje Medarskih vinograda bili su na meti neprijateljskim pješaka i snajperista. Oko 20 sati srpska vojska pokušala je proboj iz smjera Medara prema Trnavi i Medarskim vinogradima. U isto vrijeme, uz prethodnu topničku pripremu, srpski se pješaštvu pokušalo probiti iz smjera Dragalića prema Poljanama. Topnički su projektili padali sve bliže gradu. Grad, prigradska naselja i postrojbe naše vojske na prvoj crti obrane srpski su topnici gađali iz Donjih i Gornjih Bogićevaca, Dragalića, Medara i bosanske obale Save. O silini napada svjedoči najmanje 400 projektila iz minobacača, topova i haubica kojima je do 22,30 sati neprijatelj gađao položaje Hrvatske vojske i civilne objekte. Zapovjedništvo Hrvatske vojske Operativna grupa Nova Gradiška tri je puta bez uspjeha prosvjedovalo kod Banjalučkog korpusa putem „vruće“ linije, pa je naša vojska bila prisiljena uzvratiti. Pješački napadi su odbijeni, a djelovalo je i naše topništvu. Tek tada je s neprijateljskom vojskom dogovoren prekid vatre pa su sirene oko 23 sata oglasile prestanak opće opasnosti. Najveća razaranja bilježe se na obiteljskim i gospodarskim objektima u prigradskim naseljima Prvča i Kovačevac. U Cerničkoj Šagovini jedna je osoba ranjena.
Novogradiščani s nestrpljenjem očekuju dolazak mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u zapadni, ratom zahvaćeni dio općine, nadajući se da će tada prestati bezobzirni topnički napadi na grad i prigradska naselja i da će se političkim putem tražiti rješenja za konačan prekid vatre. Nestrpljivi su i novogradiški prognanici. Očekuju da će se s dolaskom UNPROFOR-a početi organizirati njihov povratak na ognjišta.
