Svibanj je mjesec kada hrvatske vojne i civilne vlasti pregovaraju s neprijateljem. Rezultat pregovora je puštanje na slobodu zatočenih civila i hrvatskih vojnika.Od njih se i doznaje da kazamati bivšeg Kazneno-popravnog doma Stara Gradiška
i dalje služe neljudskoj svrsi.U njegovim zidinama tzv. milicija krajine zatočene drži mnoge civile, među kojima su i ljudi starije životne dobi. Mještani su to okolnih sela koji nisu pobjegli pred srpskom agresijom, a ima i civila s ostalog okupiranog područja zapadne Slavonije. O zlostavljanjima svjedoče i liječnička izvješća – svi zamijenjeni morali su odmah po dolasku u Novu Gradišku zatražiti liječničku pomoć.
Od prosinca 1991. godine kazamate bivšeg KPD-a drži Jugoarmija. Kako pričaju zarobljeni hrvatski vojnici koji su tamo proveli tri do šest mjeseci, tretman se nije izmijenio. Torture su čak i pojačane. Bilo je i slučajeva da su zatočeni hrvatski umirali od batina. Posljednji slučaj dogodio se dan uoči zamjene zatočenika koja je obavljena 4. svibnja na auto-cesti kod Dragalića. Još jedan hrvatski vojnik nije izdržao batine.
Obrok je u tome kazamatu činilo jaje ili komadić slanine s 10 dekagrama kruha, često i samo pet žlica juhe od graha. Deset do petnaest zatočenika bilo je u jednoj ćeliji. Spavalo se na podu, an dekama, u neljudskim higijenskim uvjetima. Kako priča hrvatski vojnik, koji je u zatočeništvu proveo šest mjeseci, u sve to vrijeme iz ćelije je u šetnju izašao samo deset puta.
Sredinom svibnja 1992. godine bilo je zatočeno oko 60 osoba. Većinom su to bili Muslimani iz Bosne, zatočeni nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini.
Agresor i dalje napada
Nazočnost sve većeg broja pripadnika zaštitnih snaga UN na području zapadne Slavonije otupit će oštricu srpske agresije. Povremeni napadi, međutim, neće prestati na svim dijelovima bojišnice. Bojište i Novu Gradišku nadlijetati će zrakoplovi neprijateljske vojske. UNPROFOR je otvorio nove prolaze na crti razgraničenja između naše i neprijateljske vojske. Prolazi su otvoreni između Širinaca i Bobara te Širinaca i Smrtića. Uvedena je i tzv. „vruća“ telefonska linija na obroncima Psunja u sektoru Bobara.
Kanadski inžinjerci, koji djeluju u sklopu zaštitnih snaga UN u zapadnoj Slavoniji, imaju dosta posla. Glavna im je zadaća da do dolaska glavnine mirovnih snaga za promet osposobe prometnice i mostove. Zajedno s našom i neprijateljskom vojskom uklanjaju mine i druge eksplozivne naprave. Na početku svog djelovanja suočavaju se s iznenađenjima. Kako navodi Gerald Fischer, naišli su na zamke koje je priredila Jugoarmija. Riječ je o minama koje reagiraju na statički elektricitet i dovoljno je samo približiti im se kako bi se aktivirale. Najveći su problem područja koja su okupirana, izvan kontrole Jugoarmije, a pod kontrolom tzv. teritorijalaca i četnika. Natom području teško je doći do planova minskih polja. Inžinjerci UNPROFOR-a dobili su na uvid karte s minskim poljima naše i neprijateljske vojske , osim na dijelu bojišnice koji razdvaja Hrvatsku vojsku od Jugoarmije. Obje vojske trebale bi do povlačenja ukloniti svoje mine.
Srpska vojska spremna za povlačenje – kuda će četnici?
Kako priopćava UNPROFOR , srpska vojska priprema se za povlačenje iz zapadne Slavonije. Očekuje se da će to s dolaskom snaga UNPROFOR-a učiniti i grupe četnika, a kose ne preobuku u odore civilne srpske policije. Još uvijek nisu poznate granice područja pod zaštitom UNPROFOR-a. Građevinci iz sastava finskog inžinjerijskog bataljuna uređuju objekte u bivšem Centru za obuku vojnih obveznika „Iva“ kod Gorica. Objekte u Mašiću i na Strmcu, gdje će se također smjestiti nepalska postrojba, uredit će, prema postignutom dogovoru, novogradiška građevinska poduzeća.
Što civilna vlast UNPROFOR-a može učiniti u zaštiti imovine prognanih Hrvata, bilo je jedno od pitanja upućenih Gerardu Fischeru, zaduženom za civilnu vlast u zapadnom sektoru. On drži da je utvrđivanje vlasništva nad imovinom jedan od najznačajnijih zadataka UNPROFOR-a. U Okučanima će biti organizirani policijska stanica i ured za civilne poslove UNPROFOR-a koji će takve slučajeve razjasniti kada zaštitne snage UN preuzmu potpunu odgovornost i kada bude moguć povratak pravih vlasnika.
Promet autocestom, ali samo za UNPROFOR
Čelni čovjek UNPROFOR-a za civilne poslove razgovarao je u Novoj Gradiški s čelnicima novogradiške Općine o mnogim drugim nedefiniranim pojedinostima u djelovanju UNPROFOR-a, civilnih vlasti i lokalne policije, o čemu ovisi povratak prognanika i normaliziranje života u okupiranom dijelu općine.
Major Gutieres Hernandez Rodolfo, šef policije UNPROFORA-a u sektoru zapad, kaže da će biti četiri policijske postaje – u DARUIVARU, Grubišnom Polju. Pakracu i Okučanima, s ukupno 79 policijskih promatrača iz Kanade, Argentine i nepala. Gerald Fischer najavio je otvaranje auto-ceste za potrebe UNPROFOR-a 15. svibnja, a za civilni promet , ako ne bude nepredviđenih okolnosti, za otprilike mjesec dana. Za konac svibnja najavljuje preuzimanje potpune odgovornosti UNPROFOR-a u sektoru Zapad. Nakon razgovora opet je ostalo dosta nejasnoća, posebice djelovanja mjesnih policija. No, zna se, osnovna je zadaća policije UNPROFOR-a – omogućiti pučanstvu da se vrati na svoja ognjišta. Međutim, nije poznato kako se to može učiniti.
Na pitanje Stjepana Rozmana, zapovjednika Policijske postaje Nova Gradiška, kada će hrvatska policija imati pristup u Okučane – nije bilo odgovora.
Emocije su jako izražene, a rane otvorene, kaže Gerald Fischer, pa će, kako drži, trebati učiniti velike napore kako bi se stanje normaliziralo. Bez odgovora je ostali i pitanje u svezi s policijskom postajom u Staroj Gradiški, koja je tamo bila uoči rata, i otvaranjem graničnog prijelaza na mostu između Bosanske i Stare Gradiške. Na ta pitanja odgovor će trebati potražiti na višoj razini, rekao je Gerald Fischer.
I ubuduće će se od časnika UNPROFOR-a u sektoru Zapad dobivati isti odgovori na sva otvorena pitanja u mandatu UNPROFOR- a , bez kojih neće biti kvalitetnih pomaka u normaliziranju odnosa i života u okupiranom području. S „više“ razine UNPROFOR-a dolazit će, naime, negativni ili nikakvi odgovori.
Sredinom svibnja 1992. godine mandat UNPROFOR-a u sektoru Zapad još uvije je nešto obećavao. Jedan od koraka naprijed koji je budio nade u učinkovitost zaštitnih snaga UN bilo je puštanje u promet auto-ceste. Dakako, samo za zaštitne snage.
