15. rujan 2011. – Prvih dana rujna 1991. godine jasno je da se vodi oružani sukob koji poprima sve veće razmjere. Naše obrambene snage pokušavaju zadržati pod kontrolom teritorij starogradiške Posavine iz kojeg je izbjeglo hrvatsko stanovništvo, a JNA i pobunjeni Srbi potisnuti ih s magistralne ceste Okučani Stara Gradiška. Jugoslavenska
armija povukla se preko kanala Strug prema Staroj Gradiški. Našio branitelji stavili su neprijatelju do znanja da će se boriti za svaku stopu hrvatske zemlje. I ne samo to. Pokazali su da to mogu i uspješno činiti.
Osim što je na meti neprijateljskog topništva već razoren Novi Varoš, neprijatelj topništvom puca po našim postrojbama u Medarima i Kosovcu.
Dolaze i promatračke grupe Europske zajednice s zadaćom da nadziru provedbu sporazuma o prekidu vatre. U stanju su, međutim, samo konstatirati da se borbe nastavljaju.
Uspjesi hrvatskih branitelja na bojištu izazvali su paniku u redovima okučanskih pobunjenika i njihovih vođa. Traže veće angažiranje jugoslavenske vojske. U susjednoj Bosni JNA provodi opću mobilizaciju i pod oružje stavlja sve za rat sposobne muškarce. Iz vojarne u Banja Luci u Bosansku Gradišku dolazi 56 tenkova. U Bosansku Gradišku dolaze i kolone vojnih vozila s rezervistima. Dio se odmah prebacu je preko Save na područje Stare Gradiške. Djelovanje je počela i srpska propaganda. Srbi se potiču na rat, pa je na području Bosanske Gradiške sve više raznih dobrovoljačkih i četničkih postrojba i grupa. Vrši se dodatni pritisak i na JNA.
Policija u Novom Varošu
Priopćenjem za javnost oglašava se Skupština zajednice srpske oblasti Banja Luka. U priopćenju se kaže: „Na potezu između Stare Gradiške i Okučana trenutno se vrši pokolj nad nezaštićeni, srpskim stanovništvom. Okučani su u okruženju jakih ustaških snaga. Sve je posljedica naređenja vrhovne komande da se vojska mora povući na početne položaje, a avijacija zabrani polijetanje na rok od 24 sata.
Posrijedi je opet velika izdaja srpskog naroda. Zajednica opština banjalučke krajine nalaže svim Savjetima za narodnu obranu da hitno izvrše mobilizaciju rezervnog sastava teritorijalne obrane i rezervnog sastava javne bezbjednosti“.
Uz povremena zatišja borbe ne prestaju. Hrvatske obrambene snage čvrsto drže prethodnih dana zauzete položaje na crti bojišnice sjever – jug, od Okučana, odnosno Kosovca, preko Dubovca do nadvožnjaka na autocesti, naplatnih kućica i sela Novi Varoš, koje je nakon dva dana okupacije oslobođeno. Dobro organizirane i vođene, a sve brojnije i bolje naoružane postrojbe Zbora narodne garde i MUP-a imaju aktivnu ulogu u sukobima iako ih bolje naoružani neprijatelj svakodnevno zasipa s više stotina granata različitih kalibara. Tako je samo u subotu 7. rujna 1991. godine, na branitelje nadvožnjaka preko autoceste kod Okučana ispaljeno više od 300 granata. Najteže borbe vode se oko nadvožnjaka preko autoceste kod Vrbovljana.
Snažan otpor hrvatskih obrambenih snaga i uspjesi na bojištu ozbiljno su zabrinuli vođe srpske pobune u Okučanima. U njihovim redovima ima panike, pa i bježanja iz Okučana. Pripadnici MUP-a Slavonski Brod uhitili su Zorana Lužajića, člana samozvanog okučanskog rukovodstva i bivšeg radnika Policijske stanice Nova Gradiška. Uhićen je prilikom bijega u Beograd.
a su samouvjereni okučanski pobunjenici zabrinuli za ishod rata koji su poveli, svjedoči apel štaba tzv. teritorijalne obrane Okučana, upućen Srbima putem radio postaje Bosanska Gradiška. Okučanske vođe zovu u pomoć i traže da se svi muškarci od 18 do 60 godina jave njihovom štabu u Bosanskoj Gradiški.
Da su okučanski pobunjenici i Jugoslavenska vojska imali znatne gubitke u borbama koje su se vodile prethodnih dana, potvrđuje i najava Pete armijske oblasti, da će 8. rujna od deset sati s jednim helikopterom, koji će imati vidljive oznake crvenog križa, prevoziti ranjene vojnike iz Okučana u Zagreb.
Pivare
Izvršno vijeće Skupštine općine Nova Gradiška pod predsjedanjem inž. Miroslava Čupića, na sjednici održanoj 8. rujna, donosi dvije važne odluke: Od 9. rujna u Novoj Gradiški se uvodi policijski sat od 23 do 5 sati. Slobodu kretanja imaju osobe koje obavljaju posebnu dužnost po nalogu Kriznog štaba i one će posjedovati iskaznice kojima će moći potvrditi svoj identitet. Drugom odlukom obustavljena je kupoprodaja motornih vozila, stoke i materijalno-tehničkih sredstava koja su raspoređena za potrebe hrvatskih obrambenih snaga ili obrambenih snaga organiziranih u odredima Narodne zaštite u mjesnim zajednicama.
U općinski Krizni štab prijavilo se nekoliko tisuća građana koji nisu u postrojbama hrvatskih obrambenih snaga i zatražilo oružje i upućivanje na crtu obrane.
Naše oružane snage moraju se brzo organizirati pa krizni štab općine Nova Gradiška donosi odluku o formiranju samostalnog bataljuna Zbora narodne garde.
I dalje se s JNA i okučanskim pobunjenicima pregovara o prekidu vatre. Iako nema značajnih sukoba, puca se na svim dijelovima bojišta. Borbeni zrakoplovi JNA nadlijeću bojište, a JNA iz Bosne prebacuje preko Save vojnu tehniku i ljudstvo.
I dalje se gine. U Čovcu su 9. rujna poginula tri pripadnika Zbora Narodne garde. Neprijatelj je iznenadio naše borce. U akciji je koristio oklopno vozilo BOV koje je prije nekoliko dana zarobio kod Mašićke Šagovine, iznenada otvorio vatru i ubio tri naša borca.
Rat s agresorom vodi se na nekoliko pravaca Srpski agresor i dalje vodi propagandni rat putem svojim medija.
Brođani u Mašiću 1991. godine
U Novoj Gradiški nema ni panike ni prikrivanja broja mrtvih mi ranjenih pripadnika hrvatskih obrambenih snaga, kako je to, radi psihološke potpore, okupatoru priopćila beogradska televizija. Vođe pobunjenih okučanskih Srba odrekle su se svega što je hrvatsko i to ne kriju. Ne kriju, međutim, da bez hrvatskog novca ne mogu. Traže da se u Okučane dostave mirovine, a okučanski nastavnici, koji su se odrekli nadležnosti hrvatskih prosvjetnih institucija, da im se pošalju plaće. U Novoj Gradiški petokolonaši dižu glavu. Iako je znatan broj Srba uoči i početkom rata napustio Novu Gradišku, a dio se odmah svrstao u neprijateljske redove, svi koji su ostali nisu stali u obranu Hrvatske. Naprotiv, postali su doušnici, priželjkujući dolazak u Novu Gradišku Jugoslavenske vojske i svoje „oslobođenje“. Rezultat djelovanja pete kolone su brojne dezinformacije, Njihov je cilj unijeti pomutnju, izazvati strah i paniku i oslabiti borbeni domoljubni duh Novogradiščana, a time i obranu od agresora. Djelatnici MUP.-a djeluju na otkrivanju petokolonaša.
Iz Okučana dolaze prijetnje da će Nova Gradiška biti razarana topništvom JNA. Tako će 13. rujna općinski Krizni štab iz Okučana nazvati telefonom (telefonske veze su još bile u funkciji) Rajko Narandžić i zaprijetiti da će u roku jednog sata napasti topništvom Novu Gradišku, ako se naše snage ne povuku od Vrbovljana. Prijetnja je i ostvarena.Iz Mašićke Šagovine pet projektila iz višecjevnih bacača raketa ispaljeno je na južni dio grada, a projektila gađala su odašiljač Radio postaje Nova Gradiška na Slavči. Ljudskih stradanja nije bilo. Učinjena je samo materijalna šteta na obiteljskim kućama i gospodarskim zgradama.
Neprijatelj organizira i diverzije. Znajući za značenje kontrole odašiljača Hrvatske radio-televizije na Psunju, ubacio je svoje diverzante koji postavljaju mine na cestu koja vodi do odašiljača. U prijepodnevnim satima 13. rujna 1991. godine, vozilo za opskrbu ZNG naletjelo je na postavljen eksploziv, četiri kilometra od odašiljača. Privrednim eksplozivom uništen je kamion, a tri pripadnika ZNG iz Cerničke Šagovine i Nove Gradiške su smrtno stradala, a tri su lakše ranjena.
