U predvorju staropetrovoselske osnovne škole, u ponedjeljak, 5. prosinca, otvoren je glazbeni kutak zavičajnog skladatelja, Nikole Garašića.
Nikola Garašić rođen je u Štivici 1945.g. a od svoje 15. godine živi i radi u Zagrebu.
Ipak, nikad nije zaboravio dane djetinjstva provedene u slavonskoj ravnici. U Starom Petrovom Selu i u Novoj Gradiški
spomenutog datuma simbolično su obilježili njegovu 40-u obljetnicu glazbenog stvaranja.
U Starom Petrovom Selu okupili su se, uz Garašića i njegovu suprugu Ankicu, poklonici glazbe, prijatelji i suradnici , tamburaši, mještani Štivice. Sve je pozdravila ravnateljica škole, Zrinka Dejanović, naglasivši kako je želja škole upoznati učenike sa zavičajnicima i njihovim radom, a u konkretnom slučaju djeca će se bolje upoznati sa skladateljem i njegovim glazbenim opusom, slušanjem pjesama na satu glazbene kulture te kroz različite aktivnosti školske knjižnice. Nakon ovog malog zavičajnog kutka u školi, Nikola Garašić dobit će svoje mjesto u obliku stalnog postava i u Područnoj školi Štivica. O stvaralaštvu Garašića govorila je i školska knjižničarka, Snježana Jureković, a zatim suradnici, članovi TS „Tamburica II“, Mladen Ivošević i Drago Barnaš. Naglašeno je kako je još prof Ante Svoboda, glazbeni pedagog i zborovođa, nekadašnji učitelj u Štivici, prepoznao darovitost mladog Nikole, naglasivši kako se u njegovim skladbama može naći srce i duša hrvatskog čovjeka. Imao je osjetljiv osjećaj za ritam i intonaciju. Kaže kako u njegovom sjećanju na djetinjstvo dominiraju slavonski tamburaši. U mladosti se javlja u glazbenim sastavima, kasnije kroz šansone, pop-rock glazbu, šlagere, tamburaške, domoljubne i duhovne skladbe, a pisao je i na češkom, slovačkom i njemačkom jeziku. Uglazbio je stihove poznatih hrvatskih pjesnika (Ujevića, Matoša, Cesarića, Tadijanovića). Nevjerojatan je njegov glazbeni opus: od komorne, orkestralne, vokalno-instrumentalne i vokalne glazbe, do pjesama za djecu. Objavljivao je i poeziju u Hrvatskoj književnoj reviji „Marulić“ i u katoličkom kalendaru „Danica“. Za skladateljski rad, među ostalim priznanjima, dobio je plaketu „Tamburica“ i Medalju grada Nova Gradiška te „zlatni violinski ključ“ u Pittsburghu. Član je Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima. Tijekom Domovinskog rata angažirao se i u humanitarnim aktivnostima te koncertima u Sjevernoj i Južnoj Americi. Njegova pjesma „Molitva sina – hrvatskog vojnika“ izvedena je 1992.g. u staropetrovoselskoj školi, a skladba „Hrvatska zemljo, stvorena od Boga“ u staropetrovoselskoj župnoj crkvi.
Među duhovnim skladbama, među poznatijima je „Molitva“ koju je posvetio majci, a dotakao se i posjeta bl. Alojzija Stepinca njegovoj rodnoj Štivici 1938.g. i crkvi, u kojoj je 2001.g. Garašić održao autorski koncert. Pjesmu „Marija Magdalena“ posvetio je zaštitnici štivičke župe. Inače je duhovne skladbe, kaže, posvetio kroz povijest napaćenom hrvatskom narodu. Iza Garašića je više stotina pjesama, platinaste, zlatne i srebrne ploče i stotinjak neobjavljenih pjesama.
Prijelomne 1971. g. skladajući domoljubne pjesme, našao se na listi tada nepoželjnih skladatelja. Od 90-ih kreću njegove najplodnije glazbene godine. Na obilježavanju 40.obljetnice glazbenog stvaralaštva u Starom Petrovom Selu istaknute su i njegove zavičajne pjesme o Slavoniji, Posavini, Štivici i Novoj Gradiški.
Na otvaranju glazbenog kutka, skladatelj je zahvalio svima koji su mu bili podrška kroz proteklih 40 godina. Među glazbenicima, suradnicima i prijateljima,rekao je, kroz sve godine svakako je bila velika potpora supruga Ankica.
