Ove godine četrdesetpetu obljetnicu misništva slavi svećenik Stipo Josipović, prijašnji davorački župnik, četrdesetu obljetnicu Milivoj Knežević, župnik u Orubici, dvadesetu obljetnicu Jozo Jurić, župnik u Novoj Gradiški – Jug, a petnaestu obljetnicu Pavle Filipović, župnik u Suhopolju, rodom iz Davora.
Požeški biskup Antun Škvorčević proslavio je na dan godišnjeg klanjanja u rodnoj župi Davor, 25. lipnja, četrdesetu obljetnicu svoga svećeničkog ređenja. Na svečanom euharistijskom slavlju uz župnika Gorana Kovačevića u koncelebraciji bili su svećenici novogradiškog dekanata na čelu s posavskim arhiđakonom Lukom Slobođancem i dekanom Pericom Matanovićem, svećenici podrijetlom iz Davora te prijašnji župnik Marijan Đukić. Nakon pozdrava čestitke župnika Kovačevića i djece, biskup je u uvodu kazao da župa Davor ima danas posebno poslanje: u ime Požeške biskupije cijeloga dana zahvaljivati Isusu Kristu za njegovu euharistijsku prisutnost među nama i klanjati mu se. Rekao je da im se želi pridružiti u tom pobožnom činu i tako zahvaliti Isusu Kristu za četrdeset godina svoga svećeništva. Podsjetio je: dok su se vjernici davoračke župe na današnji dan prije četrdeset godina klanjali euharistijskom Isusu, on je u zagrebačkoj katedrali polaganjem ruku nadbiskupa Franje Kuharića bio zaređen za svećenika. Istaknuo je kako je njegovo svećeničko zvanje izraslo iz vjere Božjeg naroda u Davoru, da je po molitvama tog istog naroda mogao ustrajati u svećeničkom poslanju a potom i petnaest godina u biskupskom služenju. Zahvalio im je na toj dobroti. Spomenuo je da ove godine slavi četrdeset petu obljetnicu misništva i nazočni svećenik Stipo Josipović, prijašnji davorački župnik, četrdesetu obljetnicu Milivoj Knežević, župnik u Orubici, dvadesetu obljetnicu Jozo Jurić, župnik u Novoj Gradiški – Jug a petnaestu obljetnicu Pavle Filipović, župnik u Suhopolju, rodom iz Davora.
Biskup je pozvao vjernike da mole za njega i sve druge svećenike Požeške biskupije, posebno za petoricu novozaređenih ovih dana te da na Dan hrvatske državnosti da mole i za domovinu. U homiliji biskup je tumačeći euharistijsko otajstvo rekao da su mnogim važnim ljudima i događajima iz hrvatske povijesti postavljeni spomenici diljem domovine, koji su mrtva obilježja i podsjetnici na njih. No, istaknuo je, na Dan državnosti okupit će se na važnim mjestima ljudi, spomenuti se događaja i njihovih protagonista, posebno onih koji su svoje živote dali za domovinu, te na spomen-činski način oživjeti osobe i događaje te postati njihovi dionici. Dodao je da smo se sabrali na svetu misu kako bismo se spomenuli Isusove smrti i uskrsnuća, i da je to spomen-činski događaj koji nadilazi sve naše spomene jer Isus čijeg se djela spominjemo živ je i u snazi svoga Duha ostvaruje među nama svoju ljubav na križu i pobjedu uskrsnuća te nas čini dionicima te ljubavi jače od smrti, međusobno nas duboko njome povezuje, izgrađuje zajedništvo Crkve i ugrađuje u konačnu stvarnost svoje punine života. Istaknuo je da je Isus Krist postavio svećenike za služitelje tog otajstva i da je to najveći dar kojeg je povjerio ljudima. Pozvao je vjernike da se obnove u toj svijesti, zahvale Isusu za dar euharistije i za dar svećeništva, te da mole za njihovu vjernost i svetost te za nova duhovna zvanja.
Nakon pričesti biskup je u molitvi povjerio Isusovoj Majci hrvatsku domovinu, njezinu slobodu i vodstvo. Nazočni vjernici pred izloženim Presvetim otajstvom izrazili su zahvalnost za dar euharistije i četrdeset godina biskupova svećeništva pjevajući „Tebe Boga hvalimo“, a biskup je zatim uputio Isusu molitvu za nova svećenička zvanja. Na slavlju je nastupio troglasni ženski zbor, izvodeći Arnaldijevu misu, koju je pjevao i na biskupovoj mladoj misi prije četrdeset godina.
