NOVA GRADIŠKA 14. veljače 2011. – Udruga za pomoć mentalno retardiranim osobama organizirala je večeras u restoranu „Dukat“ svečanu večer povodom Dana zaljubljenih Valentinova. Na večeri su sudjelovali, uz članove udruge, roditelji, udomitelji, predstavnici županije, grada i ostalih tijela koja pomažu udrugu. Kata Vukšić, predsjednica Udruge,
zahvalila se na svesrdnoj podršci dr. Zoranu Jukiću i Općoj bolnici, Županiji i županu dr. vet. Danijelu Marušiću, Goranu Bašiću i gradu Nova Gradiška, Poljoprivrednoj zadruzi Prvča, dr. Bogomiru Barbiću i drugima koji na bilo koji način daju potporu udruzi i njezinim članovima. Večer je započela dinamično i veselo te su mladi članovi udruge odmah jurnuli u ples uz vesele žice tamburice. Gosti i posjetitelji nisu mogli odoljeti, pa su se i sami pridružili plesačima i zaigrali kolo. Bilo je to jedno lijepo druženje članova udruge i prijatelja koji podupiru rad udruge.
Prenosimo govore gostiju:
Dr. Zoran Jukić – Poštovana gospođo Kato, dragi članovi udruge, dragi roditelji, dragi udomitelji, gosti i prijatelji. Sa udrugom imamo dobru komunikaciju i odnose kao i sa ostalima udrugama, ali mi je, bez imalo kurtoazije, ova udruga najdraža. Prvo što kao roditelj i kao liječnik imam poseban osjećaj prema djeci koja ne svojom krivnjom žive život sa posebnim potrebama i sa problemima koji idu sa takvim zdravstvenim stanjem. Posebno sam osjetljiv kad djeca naiđu na neku zapreku. U tom pravcu u bolničkom krugu djelujemo da se te zapreke uklone. Sagradili smo jedan sanitarni čvor kod rendgena koji je posebno napravljen osobama sa posebnim potrebama. Tamo su ulazi posebne širine i sanitarije. Međutim, te fizičke zapreke u krugu bolnice je najlakše ukloniti. Problem su one zapreke u našim glavama i to me strašno ljuti i nervira. Djeca koja imaju smetnje u razvoju i koja imaju posebne potrebe nikako ne mogu biti obilježena i neshvaćena niti izdvojena bez posebnog razumijevanja. Takvoj djeci pripada sve kao i drugim čak i više od toga. Za sada nema, nažalost, alternative za ulazak takvih osoba u društvo zaposlenih. To sam govorio i prije u svojim nastupima i to sam izjavio kad smo bili u gradu Herzogenaurachu gdje smo vidjeli kako su to njemački državljani lijepo riješili. Osobe sa poteškoćama u razvoju zaslužuju svoje društveno mjesto u društvu, posebno u pogledu rada. Ja se nadam da će naša zajednica pokazati više razumijevanja i da će društvo, bez obzira na nezaposlenost kakva je, pokazati više interesa i razumijevanja i da će se im se pružiti mogućnost i posao primjeren njihovom psihofizičkom statusu i da osim ekonomske zarade taj rad bude i vrsta terapije. U tom pravcu sa voditeljicom udruge mi ćemo razgovarati i Bolnica će otvoriti svoj krug i pokazati potrebu za takvom vrstom djelatnika na određeno vrijeme, tako da će to biti i materijalna zarada sa jedne strane djeci, odnosno osobama koje su u udruzi, s druge strane jedna psihoterapija. Mene osobno raduje večeras jedno dobro raspoloženje, gdje smo uz par taktova glazbe, vidjeli i ples. Znate, ljude koji nemaju takvih problema ponekad je teško motivirat. Oni se nalaze sa strane, njima se to ne da, nisu planirali i ostalo. Ovakva lijepa večer u jednom ovakvom prisnom društvu, povezano sa Valentinovom, danom ljubavi, u jednom ovako dobrom okruženju ne može drugačije završiti nego dobro, jako dobro. Još jedan put pozdravljam sve u svoje ime i u ime Opće bolnice.
Danijel Marušić – Draga gospođo Kato. Dragi prijatelji, dragi članovi udruge, roditelji, udomitelji, dame i gospodo, ja vas najsrdačnije pozdravljam moram reći da vrlo često , odnosno svako jutro, razgovaram sa suprugom o svim životnim stvarima koje se mogu dogoditi. Jedna od takvih stvari je i ta da vam se dogode upravo ovakvi problemi i ovakve životne sudbine. Niti jedno jutro, niti jedan dan kad moji prijatelji prolaze pored kuće nije bilo da ne kažu – bog župane. – dobro jutro, uvijek pozdrave i stvarno iskreno kažem da ovi ovdje članovi udruge, ljudi koji se bave sa ovakvim problemima, roditelji, udomitelji, oni imaju veće srce nego mnogi, mnogi od nas. Ja se svima koji se bave sa ovakvom problematikom zahvaljujem. Sutra,nažalost, ne možemo promijeniti toliko problema . Ne živim uopće u iluziji da ćemo puno promijeniti , ali u svakom slučaju uvijek se pomalo može pomoći. I zato evo gospođo Kato, kad se sjetim koliko ste malo tražili, mi podržavamo sve ovo i bilo što da vam treba možemo se dogovoriti i konačno riješiti, da vam barem malo vratimo osmjeh na lice.
Igor Bašić – Lijepo vas pozdravljam ispred grada Nove Gradiške, ispred gradonačelnika i u svoje osobno ime. Drago mi je što mogu pozdraviti jednu ovakvu udrugu. Drago mi je što mogu pozdraviti ljude koji u njoj rade i koji se uspješno nose sa problemima s kojima su suočeni. Želimo da i u budućnosti radite tako i još bolje. Prije par godina grad je dao jednu prostoriju vjerujući da će gospođa Kata sa svojim sposobnostima jasno i uz vašu podršku i udruzi uspjeti preurediti taj prostor koji godinama nije korišten i u njega unijeti život. Mogu sa zadovoljstvom i srećom reći da ste to uspjeli napraviti nakon više godina. Taj prostor sada izgleda puno drugačije, izgleda puno ljepše i bolje zahvaljujući vama. Želim vam puno uspjeha u radu i puno volje.
Bogomir Barbić – Dragi prijatelji, posebno vi mladi koje ovdje vidim lijepe i nasmijane, tako lijepo obučene i raspoložene, gospodine župane, gospodine ravnatelju i gospođo Kato i ostale pozdravljam vas ispred djelatnosti za kirurške bolesti Opće bolnice Nova Gradiška. Uvijek ćete nam biti dragi gosti i izvan radnog vremena. Ovdje vidim i neke osobe koje su bile kod nas na kirurgiji na liječenju i pregledima. Njih srdačno pozdravljam. Jaz je velik između bogatih i siromašnih, ali jaz između zdravih i bolesnih je još veći. Znači između vas koji ste manje sposobni za uobičajene aktivnosti i onih koji to jesu jaz je velik. Treba ga smanjivati, trebamo svi sudjelovati u tome da se taj jaz što brže i što više zatrpava. Trebamo svi biti u cilju izgradnje ovoga društva. Nekad je to, iz iskustva znam, bilo i gore. Danas je pristup puno tolerantniji i humaniji i tome treba težiti. Treba vas također uključivati u terapiju rada da budete korisni članovi društva.
