BOLJE DA SELO IZUMRE NEGO DA OBIČAJI NESTANU

427 0

Foto i tekst ; Franjo Memedović

Eto već smo duboko u jesen zagazili, vremenske prilike još uvijek nas  dobro služe, istina kiše baš puno i nema i ako bi za neke ratarske poslove dobro došla, ali šta se može, o tome  netko drugi odlučuje. Poslovi oko berbi i prikupljanja raznih plodina , jesenska sjetva ratarskih kultura, kao i poslovi u šumi na sječi   i dovoženju  drva za ogrjev  polako se privode kraju i sa dolaskom studenog aktivnosti i poslovi sa vanjskih prostora polako se  prenose  na radove oko kuće i u svoje avlije. Oni koji još to nisu napravili vrstaju se oko veselog stroja, peku  rakije,  jer kakva bi to jesen i zima bila da se u podrumu ili nekoj priručnoj ostavi,  u starom hrastovom ili dudovom buretu ne nađe pokoja oka domaće slavonske šljivovice ili komovice,  bećarske vodice , onako za bolju cirkulaciju, u ladnim zimskim danima i noćima. Vino je već odavno u buradima, ove godine čak i nešto ranije, a uskoro će i na krštenje, i ako već i u ovoj fazi i te kako ,,lovi”, jer i Sv. Matrin je pred vratima.  I tako kad su svi ovi vrlo važni poslovi pozavršavani ostao je onaj možda najvažniji , ili bolje reći, jednako važan, a to je svinjokolja. Posao je to koji Slavoncu-Šokcu, a i  svima  ostalima  koji su Slavoniju odabrali za svoj zavičaj,  znači jako puno, jer to je više od  tradicije i običaja, to je  ponos i dika  čovjeka ovog podneblja ,  koji ga  čini drugačije poznatijim i posebnijim  od ostalih

E, kada smo.kod svinjokolja, tu se već pojavljuju  problemi, kako i sa kime odraditi taj zahtjevan i odgovoran posao?  Nije lako bravca od 200 ili 250 kg srušiti, u koritu okrenuti i ofarugati (ofuriti) i na čegere objesiti. Ako gazda ima takva dva u smoku,  ili čak i tri, za taj i takav posao potrebna su bar petorica, zdravih, jakih i sposobnih baja. I sve bi to bilo dobro da se takvi u rodbini,  među kumovima i komšijama mogu pronaći. Na žalost u posljednjim godinama to je sve teže , tako da  je i tradicionalnih svinjokolja sve manje. Uslužnih klaonica skoro da i nema, ili bi se na prste jedne ruke mogle nabrojati,a one  bi bar malo ovaj posao mogle olakšati. U  nedostatak radne snage za obavljanje tradicionalne slavonske svinjokolje , malo tko u ovom poslu prepoznaje neku svoju priliku i interes.  Ništa nije bolje niti oko poslova koje na  svinjokolji  obavljaju  žene. Crijeva skoro više nitko i ne pere, jer ona se u trgovačkim centrima mog kupiti, i ako jeftina baš i nisu, a pravu svinjsku večeru uz dobru frišku čorbu (juhu) sa pravim dugačkim,  ko dukat žutim rezancima , sarmu od domaćeg kiselog kupusa  i meso sa krumpirom na tepsiji uz obavezno kušanje i ocjenjivanje svježih pečenih kobasica i neizostavne krofne, još su rijetke domaćice i gazdarice koje to znaju pripremiti.  Mladih je u selima, sve manje, ili su otišli trbuhom za kruhom ili ih u ovo današnje vrijeme tradicija i stari običaji sve manje zanimaju , dok oni stari uz svu volju i želju da vrijednosti svoje prošlosti sačuvaju i ne prepuste zaboravu, to više nisu u stanju, snazi i mogućnost održavati.

Što nas to snađe i  dali mi to bez naših običaja i tradicije polako ostajemo?  Ne do Bog, jer ako bez tog ostanemo , bolje da i nas samih  više nema. Kaže stara narodna izreka,, BOLJE DA SELO IZUMRE NEGO DA OBIČAJI NESTANU “. Možda slavonske svinjokolje u budućnosti i neće ličiti na one prije tridesetak i više godina , ali ipak se treba nadati   da će se one i u današnjim prilikama ipak održati i odvijati i da pravi Slavonac-Šokac neće dopustiti da ostane bez  kulina i kulinove seke , prave domaće šunke za Uskrs, dobrog komada slanine, par tabli suhih rebara, ukusnog kimpakla (slanine od podvoljka) ,domaćih čvaraka, švargla, divenice i mirisne zdrave svinjske masti. Shvatiti će  mladi slavonci kakvu vrijednost u svojoj tradiciji imaju, ako ne prije onda kada se jednog dana iz nekog svijeta u koji su otišli vrate. Poučeni onim što su u tuđini vidjeli, kako drugi do svojih vrijednosti drže,   prepoznati će mogućnost da upravo na temeljima  svoje tradicije , kulture i običaja mogu graditi  egzistenciju svojih obitelji ,  tu na svom tlu,  u svojoj Slavoniji.  Još da nam KULIN Kulenom prestanu zvati i njegovi seku Kulenovom sekom dozivati, da nam netko tamburu u  nešto drugo ne pretvori , da nam duša onakva bećarska ostane  i da apatiju inat pobjedi , bit će opet  Slavonija ona prava , bogata i ponosna. Svašta je kroz stoljeća Slavonijom prošlo, mnogi vladari i ratovi , kuge, haračenja i pljačke, razni izdajnici i prodane duše ,  ali nikada do kraja slavonski duh i inat nisu uništeni. I ovo današnje vrijeme i stanje  , za što su Slavonci najmanje krivi, sigurno će proći, a  oni koji su za to ,,zaslužni” sigurno se crvenjeti neće,  jer oni  i tako misle,  da se sve ovo  moralno dogoditi i ako dobro znaju da to tako ne može biti,  jer mudra narodna kaže,,KIŠA PADATI NEĆE AKO SE NE NAOBLAČI”. Bez obzira na sve to  i na činjenicu,  da ničija do zore gorjela nije  , Slavonijom će i dalje uz svu njenu tradiciju, kulturu i običaje odjekivati stihovi iz poskočice,, LIPA VINA I KULINA, AJ HAJ UŽIVAJ….”, a i bravci će i dalje u torovima roktati.

 

Related Post

IZBORI ZA EU PARLAMENT

Autor - 09/04/2013 0
((Ovo je kružna poruka Petra Bašića, kandidata za hrvatskog zastupnika na izborima za EU parlament 14.4.2013. Namjera pošiljatelja je upoznati…