LUDI DANI
Dok Sjeverac odu Zimi na granama duda pjeva
Mraz nas za nos k’o i Život vuče,
A promrzlo Sunce ponad pustog polja drijema.
Nemiri se tada bude što u nama vazda čuče,
Tjeraju na čine lude i pohotom biće muče.
Kratki dani, raspjevane noći,
Mjesec na sokake nespokoj nam toči,
U danima ludim neće san na oči!
Dođite nam dragi gosti
U Maloj se nikada ne posti,
Al’ sa sobom ponesite suha vrata i slanine,
Besparice kod nas ima,
Pa na tavanu propuh prazne kuke klima!
Ludi dani osvanuše, gore vatre pored puta,
Tambura nas zove…pjevajmo do jutra.
U divljem plesu pod maskama duše naše
Zaživjet’ će želje sakrivene,
Čarolijom ove noći pobuđene.
Na karminama za našega Radu
Što na lomači grijeha svoga sagorijeva,
Nudimo Vam provod pravi do pijetlovog pjeva.
Rakije i vina za opiti svoju zloću,
Koja na put krivi ljude tjera!
Sve demone svoje kapljicom i plesom Ti umori,
Jer ponoć već se bliži…
Crkvena će zvona na smiraj nas sjetit’.
Pepel će nam z’gasit želju ludu što u nama tinja,
Sad će časi brzo letit’.
Do susreta novog- Do viđenja svima!
Vrijeme zaborava je prošlo,
Grijehe naše uze Rade, Bože nama Ti oprosti;
Poroci su bili gozbe naše dragi gosti!
Umoreni skitanjem i vinom,
I duša i tijelo naše,
Do mačkara novih mora postit’!
Zorica Lalić
