„I samo u svijetu u kom je svaki čovjek svrha a ni jedan čovjek nije sredstvo, samo u tom svijetu čovjek ispunjava doista svoju ljudsku sudbinu. I mi se tom svijetu približavamo.”
„Mi želimo u hrvatski politički prostor unijeti racionalnost, odmjerenost, znanje, a prije svega odgovornost prema sebi i prema zajednici u kojoj živimo“
Svojim je životom i radom Vlado Gotovac ostao zapamćen kao jedan od rijetkih hrvatkih intelektualaca koji je podjednako nastojao na slobodi naroda koliko i na slobodi pojedinca. Školovanjem filozof, radio je kao novinar i urednik na radiju, televiziji i u kulturnim časopisima, a za njegov sukob s komunističkim režimom presudno je bilo Gotovčevo uređivanje „Hrvatskog tjednika“ 1971. i angažman u Matici hrvatskog, zbog čega je 1972. osuđen na četiri godine zatvora. Drugi put je osuđen 1981., na dvije godine zatvora, zbog intervjua koji je dao švedskoj televiziji. Do 1971. objavio je ukupno trinaest knjiga, uglavnom pjesama i eseja, a među pjesničkim je suvremenicima postao prepoznatljiv filozofskom, kontemplativnom poezijom – prema V. Zuppi, tematski najbogatijom u novijem hrvatskom pjesništvu. Gotovčeve se strofe i stihovi, te ulomci njegovih eseja i govora iz devedesetih, i danas često citiraju kao bezvremene i univerzalne sentencije. Objavljivati je nastavio tek krajem osamdesetih, zbirkom stihova iz tamnice naslovljenom Zabranjena vječnost (1987.), a za Crnu kazaljku je 1991. dobio nagradu „Tin Ujević“.
Devedesetih Gotovac postaje predsjednik obnovljene Matice hrvatske i jedan od glavnih organizatora kulturnog života u samostalnoj Hrvatskoj, a kao zastupnik Hrvatske socijalno-liberalne stranke u hrvatskom je Saboru bio jedan od najžešćih kritičara politike predsjednika Franje Tuđmana i HDZ-a, inzistirajući na demokratizaciji političkog i društvenog života u Hrvatskoj. Po završetku Domovinskog rata Gotovac je postao predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke. Nakon sukoba s Draženom Budišom osnovao je 1997. Liberalnu stranku, predsjednik koje je ostao do smrti. Nakon ujedinjenja s LS-om, HSLS se smatra nasljednicom Gotovčeve političke baštine. 7. lipnja 2001. u Zagrebu je osnovan Institut Vlado Gotovac, kao ustanova koja se, pored proučavanja Gotovčeva života i djela, bavi i podizanjem razine građanske i političke kulture društvenog života u Hrvatskoj
